Dana 10. oktobra 2009.g., Poljska je završila postupak ratifikacije Lisabonskog sporazuma. Poljski predsjednik Lech Kaczynski je na ceremoniji u Varšavi potpisao ratifikacijski instrument u prisutnosti predsjednika Vijeća Fredrika Reinfeldta, predsjednika Evropske komisije José Manuela Barrosoa i predsjednika Evropskog parlamenta Jerzyja Buzeka.
Poljskim odobravanjem sporazuma uklonjene su sve zapreke ratifikaciji Lisabonskog sporazuma u 26 od 27 država članica EU. Sada preostaje samo Češka, gdje se Sporazum trenutno ispituje na Ustavnom sudu, nakon čega će predsjednik Vaclav Klaus Sporazum potpisati.
Govor predsjednika Barrosoa na ceremoniji potpisivanja Lisabonskog sporazuma u Varšavi:
„Oduševljen sam što sam danas mogao biti prisutan na potpisivanju poljskog instrumenta ratifikacije. Predsjednik Kaczynski danas je stavio pečat na vrlo važno poglavlje za Poljsku i Evropsku uniju.
U posljednjih deset godina dogodila su se dva vrlo važna koraka za Evropsku uniju. Prvi je proširenje, ponovno ujedinjenje kontinenta i stvaranje zajedničke vizije između 27 država članica. U isto vrijeme, refokusirali smo ciljeve izložene u Sporazumima, i stvorili si alate potrebne za učinkovitiju, demokratičniju i koherentniju Evropu.
Na mnoge načine, dogovor oko Lisabonskog sporazuma označiti će kraj onoga što se može nazvati prvom fazom proširenja. To je bila faza konsolidacije, faza u kojoj smo svi naučili nove načine rada i izgradili nove odnose s novim prijateljima, partnerima i kolegama.
Nigdje to nije jasnije nego ovdje u Poljskoj, zemlji vitalnog društva i impresivne kulture, koja je već dokazala svoja duboka evropska uvjerenja, dinamičan ekonomski doprinos, te svoju predanost evropskim vrijednostima. Htio bih odati priznanje političkom vodstvu Poljske za ulogu koju je odigralo: izuzetno je prikladno što je predsjednik Buzek, poljski državljanin i prvi predsjednik Evropskog parlamenta iz jedne od novih država članica, danas ovdje kao utjelovljenje toga.
Danas smo svjedoci vrlo važnog potpisivanja, u istoj sobi gdje su se održali razgovori za okruglim stolom koji su doveli do istorijskih izbora 1989. Bitno je ponovno odati priznanje Poljskoj. Bez vaše borbe za slobodu ne bismo imali snažnu, proširenu i ujedinjenu Evropu kakvu danas imamo.
Danas, na snažnim temeljima proširenja i Lisabonskog sporazuma, Evropa je spremna krenuti naprijed. Imamo težinu i zamah doista kontinentalnih razmjera, te mogućnost upotrijebiti bogatu raznolikost u ostvarenju naših zajedničkih ciljeva. Imati ćemo alate potrebne za ostvarenje Evrope koja će potpunosti biti utemeljena na čvrstim demokratičnim temeljima, Evropu s pravom kombinacijom institucija za ostvarivanje promjena, te Evropu koja je sposobna odigrati svoju cjelovitu ulogu na globalnoj razini.
Prema tome, sljedeća faza za Evropu je stvaranje ne Evrope procedura, nego Evrope pravih vrijednosti, u kojoj nećemo raspravljati o strukturama nego definisati i provoditi aktivnosti potrebne koje su nam potrebne da ispunimo ciljeve naših naroda, osigurati da iz ekonomske krize izađemo spremni pokazati Evropu rasta, zaposlenja i solidarnosti, te osigurati da se evropski interesi i vrijednosti u potpunosti pokažu svoju težinu na svjetskom nivou.
Iz tog razloga Sporazum je dobio demokratsku potporu svih 27 država članica. To je veliko postignuće koje pokazuje da proširena Evropa dijeli zajedničku viziju budućnosti Evrope i njezinu odlučnost da gleda prema naprijed.
Po završetku postupka ratifikacije koji će, nadamo se, uskoro uslijediti, imati ćemo dvije odskočne daske: proširenje i Lisabonski sporazum. Uvjeren sam da će rezultat toga biti Evropska unija koja će biti u boljem položaju da se nosi sa izazovima koje donosi budućnost, i u boljem položaju da ostvari težnju svojih građana, a to je Evropa slobode i solidarnosti.”