Brisel, 04.11.2015

Obraćanje Johannesa Hahna, komesara za evropsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju

Poštovani gosti, dame i gospodo,

Oduševljen sam da je toliko novinara, medijskih analitičara i donosilaca odluka stiglo ovdje za ovo treće izdanje Speak-Up! konferencije. Zajedno sa mnogobrojnim predstavnicima međunarodnih, državnih i regionalnih organizacija koje se bave sa slobodom izražavanja, vaše prisustvo pokazuje koliko vam je stalo do ovog ključnog pitanja.

Ovo je treći put da je Evropska komisija domaćin ovog događaja. I oduševljen sam da čujem da su ljudi koji su učestvovali u prethodnim izdanjima konferencije prisutni – to pokazuje važnost koju pridajete diskusijama ovdje.

Prva Speak-up! konferencija 2011. je poslala jasnu poruku da je sloboda medija od temeljne važnosti za politiku o proširenju i naglasila je važnost medijske zajednice kao sugovornika Komisije. Vaše mišljenje je bitno!

Druga konferencija – u junu 2013. – je bila posvećena temeljitoj analizi različitih izazova za slobodu izražavanja. Diskusije sa te konferencije su navele Komisiju da formulira opsežan pristup kako bi se pratila medijska dešavanja u regiji, ali i formirala osnova za pomoć Evropske unije pri odgovaranju na istrajne izazove. Glavni zaključak je bio da problemi medija u zemljama proširenja zahtijevaju dugoročni angažman od strane zemalja koje teže članstvu i Evropske unije.

Čuo sam da je rečeno da je EU “izgubila interes” za slobodu medija na Zapadnom Balkanu i u Turskoj. Tamo smo vidjeli zabrinjavajuće događaje u posljednjim sedmicama pred izbore, poput zastrašivanja novinara u raznim oblicima.

Dopustite mi da budem vrlo jasan: Sloboda medija je u središtu procesa EU integracija i nije nešto o čemu se pregovara!

Čvrsto vjerujem da
•    se ne može imati ispravno funkcionalna vladavina prava u nekim oblastima, a u isto vrijeme imati brojne sudske slučajeve gdje suci presuđuju protiv novinara – samo iz razloga što su bili kritični prema vladinim dužnosnicima;
•    se ne može tvrditi da postoji efikasna provedba zakona i istinska zaštita svakog građanina, ako novinari i dalje moraju živjeti u strahu i počinioci nisu optuženi;
•    se ne može tvrditi da postoji transparentna konkurentna tržišna ekonomija i u isto vrijeme tolerirati netransparentno vlasništvo medija (gdje katkad niko ne zna ko su pravi vlasnici/krajnji korisnici); ne može se imati transparentna, profesionalna i nepolitizirana administracija vođena pravilima i da se u isto vrijeme ogromni iznosi javnog novca troše u medijima bez ikakve odgovornosti.

Drugim riječima: pogoršavajuće stanje medija utječe na ukupnu spremnost zemlje u procesu proširenja da se pridruži Evropskoj uniji. Zemlje EU napreduju zato što su mjesta gdje postoji velika lična sloboda – sloboda za svakog pojedinca da pravi svoje izbore.

Sloboda medija je ključni stub ove vrste društva. Ona čini zemlje jačima. Ona ide pod ruku sa drugim temeljima o kojima tako često govorimo – vladavinom prava i ekonomskim upravljanjem.
Prijetnje slobodnom novinarstvu su složene. Mediji koji rade danas i u EU i u zemljama proširenja se suočavaju sa velikim izazovima. Stečena prava često otežavaju da nezavisni mediji prežive finansijski.

Koncentriranost medijskog vlasništva može ugroziti raznolikost poruka koje su neophodne za zdravu demokratiju – ograničavajući mogućnosti za nezavisno novinarstvo i uzgajajući autocenzuru.
Važnije je nego ikada da ljudi imaju pristup različitim nepristranim, kvalitetnim i nezavisnim informacijama. Ovo vrijedi za glasače svugdje i možda pogotovo još više u zemljama koje prolaze kroz važnu tranziciju.

Nijedan izvor informacija nikada neće imati cjelovitu sliku: raznolikost glasova je stoga od ključne važnosti.

No kada posmatramo medijski prostor u regiji proširenja, vidimo sve manje i manje različitih mišljenja u medijima, barem u nekim zemljama, manje istraživačkih priča i čak nestanak popularnih kritičkih TV emisija. Da li to znači da vlade rade besprijekorno ili da više nema koruptivnih poslovnih praksi da se istražuju? Ovo je prilično diskutabilno.

Današnji online mediji i društvene mreže su veliki doprinos našim demokratijama. I građanski mediji mogu igrati važnu ulogu. No, ne mogu se svi izvori čitati sa istim stepenom povjerenja. Ovo je razlog zbog kojeg moramo nastaviti podržavati profesionalno novinarstvo i obuku novinara.

Ovo također znači prevazilaženje često “digitalnog” stava u javnim diskusijama, bivanja ili posve “za” ili posve “protiv” nečega ili nekoga, da se bude ili “pobjednik” ili “gubitnik”. Ja bih ponekad volio da vidim više “nijansi” za istinski nezavisan, nepristran i nepartijski medijski prostor.

Ovo će omogućiti istinski dijalog i kulturu kompromisa, koji su ključni za razvijenu demokratiju. Išao bih i dalje: građanima je potrebno kvalitetno novinarstvo da bi njegovali svoje kritičko razmišljanje. Ovo je suština toga što znači biti Evropljanin!

Potrebno je više napora da se osigura politička i finansijska nezavisnost javnih emitera, da se osnaže regulatorne agencije i omogući funkcionalna samoregulacija medija. I postoji potreba da se spriječi neformalni ekonomski pritisak na medije, uključujući kroz povećavanje transparentnosti medijskog vlasništva, spriječavanje pretjerane koncentriranosti i osiguravanje da su na snazi transparentna pravila o nabavi vladinog reklamiranja.

Ovi problemi zaslužuju zaista ozbiljnu pozornost od strane odgovornih, pošto je ekonomska i finansijska situacija vodećih medija u Evropi općenito daleko od zadovoljavajuće. Ekonomije u Evropi se većinom oporavljaju od nedavne finansijske i ekonomske krize, ali su tržišta za marketing – glavni izvor života za pluralističke komercijalne medije – vrlo daleko od nivoa prije krize. Pod ovim okolnostima, vlade bi trebale da se drže transparentnih pravila i praksi pri korištenju javnog novca da promoviraju pluralistički sadržaj javnih servisa.

Nažalost,  dok je u zemljama proširenja pravni okvir za slobodu izražavanja i medija većinom na snazi, provedba zakona i realnost ostaju problem vrijedan ozbiljne zabrinutosti. U nekim zemljama nastavio je da se pogoršava. Ponekad vlade same pridonose okruženju straha koje demonizira novinare koji kritiziraju vladinu politiku kao izdajnike, što dovodi do autocenzure.

Ovdje vlade imaju jasnu odgovornost. One moraju da garantiraju sigurno okruženje gdje se različita mišljenja mogu izraziti i gdje svi građani imaju pristup činjeničnim i nepristranim informacijama.
Ali nisu samo vlade te koje moraju da preuzmu svoju odgovornost. Civilno društvo i predstavnici medija također imaju važne uloge da odigraju u držanju vlada odgovornim kada se radi o medijskoj slobodi.

Zemlje koje su odabrale bliže odnose sa EU moraju da dosegnu evropske standarde u oblasti medija. To je izazov. Ali alternativa je oslabljen proces izgradnje države, bez demokratske kontrole, sa ograničenim ispitivanjem korupcije i javnim mišljenjem opasno izloženim dezinformacijama i čak pritiscima iz inostranstva.

Dame i gospodo,

Ponovo, kao što je iznijeto i 2013.: izazovi za slobodu medija zahtijevaju dugoročni angažman da bi se riješili, angažman od strane država koje teže pridruživanju EU i od strane institucija EU.

Komisija će uskoro usvojiti ovogodišnji paket proširenja. Sloboda izražavanja i sloboda medija igraju središnju ulogu u našoj strategiji proširenja u ovom mandatu Komisije. Mi ćemo objaviti preporuke za djelovanje tokom slijedećih 12 mjeseci i pružit ćemo podršku u njihovoj primjeni u skladu sa smjernicama razvijenim nakon SpeakUp!2 konferencije.

Vi znate daleko bolje od mene koja je moć slobode izražavanja, i sa kojim prijetnjama se suočava. Naš izazov ovdje je da tu moć upregnemo i suzbijemo prijetnju. Uvjeravam Vas da je Evropska komisija posvećena i da će ostati posvećena ovom pitanju.

Hvala Vam.

[Uporediti sa održanim govorom]