Zahvaljujem se Toninu Piculi kao i Andreju Plenkoviću. Želim da se zahvalim i trima političkim grupama koje su organizovale konferenciju. Nalazimo se u Evropskom parlamentu na jednoj političkoj inicijativi. Smatram da je ona značajna i da je pokrenuta na vrijeme. Dozvolite da se zahvalim i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, ne samo na prisustvu, već i na snažnoj posvećenosti u prethodnoj godini kao i na sposobnosti za saradnju u korist svih građana njihove zemlje.

Kada se osvrnemo, uviđamo da su se mnoge stvari promjenile na bolje. Dvadeset godina nakon Dejtona je trenutak da pogledamo i u budućnost. Gledati u budućnost, znači gledati u zajedničku perspektivu unutar Evropske unije. Andrej je u pravu kada kaže da je to put od Dejtona do Brisela. Dozvolićete da se na trenutak osvrnem na situaciju od prije godinu dana. Politička situacija u Bosni i Hercegovini i viđenje ove situacije u Evropskoj uniji je bilo potpuno drugačije od onog kom svjedočimo danas i to zahvaljujući, uvjerena sam da je tako, našem zajedničkom radu i vašem liderstvu.

Ako pogledamo 20 godina unazad, vidimo da je Dejtonski sporazum označio kraj najkrvavijeg rata u Evropi od Drugog svjetskog rata. Sporazumi su stabilizovali Bosnu i Hercegovinu i omogućili početak rekonstrukcije i uprkos svim ograničenjima i nedostacima, garantovali su jedinstvo i stabilnost Bosne i Hercegovine u protekle dvije decenije. Međutim, Dejtonski sporazum nije vječit niti je kao takav potpisan. Pregovarači u Dejtonu su se nadali da će poslijeratna politika moći da, citiram, “korak po korak ujedini zemlju”, a svi znamo da je u ovom pogledu pred nama još uvijek mnogo posla.

Dvadeset godina je zaista dug vremenski period, ali možda nedovoljno dug da izbaci sve otrove građanskog rata, a opšta politička klima u Evropi u današnje vrijeme ne olakšava ovaj posao. To je zbog toga što sve zemlje našeg kontinenta imaju naviku, krajnje lošu naviku, da se zatvaruju u sebe i da prečesto gledaju jedna na drugu sumnjičavo i sa strahom.

Ne treba da pravimo nove podjele na osnovu etniciteta, nacionalnosti ili vjeroispovesti u Evropi. Vaša istorija nam govori koliko to može biti opasno. Gledajući naš evropski identitet, on je kovan vijekovima kroz razmjenu ljudi i kultura, a naši mračni periodi su bili periodi sukoba unutar Evrope. Naša kultura, evropska kultura, zasniva se na otvorenosti, a ne segregaciji. Ono što nam treba je izgradnja novih prostora za suživot, saradnju, prostora u kojima se poštuju prava svih i u kojima svi mogu da doprinesu postizanju zajedničkog dobra. Ovo važi za Bosnu i Hercegovinu kao i za ostatak Evrope i naše susjedstvo.

Nema ničeg lošeg u očuvanju nacionalnog i kulturnog identiteta. Naprotiv, ja sam čvrsto uvjerena da nas naši snažni identiteti čine otvorenima za različitost. U problemu smo kad je situacija obrnuta: kada su naši identiteti slabi, tada se bojimo drugih i otvaranja prema drugima.

Dakle, nema ničeg lošeg u očuvanju snažnog nacionalnog i kulturnog identiteta, osim ako nacionalistički diskurs ne postane način skretanja pažnje naroda od realnih problema, bilo da se radi o ekonomiji, evropskom putu ili blagostanju građana. Ovo važi za Bosnu i Hercegovinu, ali važi i za Evropsku uniju. I u ovome smo zajedno. Naš prioritet su građani Evropske unije, ali i građani Bosne i Hercegovine, jer nam je stalo do svih evropskih naroda.

Prošla godina je zbog ovoga bila važna. U decembru prošle godine, tačno prije godinu dana, Vijeće Evropske unije je odlučilo da uvede “obnovljeni pristup” za prevazilaženje prepreka koje su kočile napredak Bosne i Hercegovine na evropskom putu. Uspjeli smo da krenemo naprijed zato što smo se svi složili oko toga da prioritet moraju imati pitanja koja se tiču života građana. U Evropskoj uniji smo odlučili da socio-ekonomske reforme moraju biti prve na dnevnom redu, a u Sarajevu smo zajedno odlučili da one moraju biti prioritet. Dozvolite da kažem nakon godinu dana, da smo preusmjerili napore prema kreiranju stvarnih promjena za građane Bosne i Hercegovine. Vjerujem da smo zbog ovoga toliko napredovali za samo godinu dana.

Mnogo toga je učinjeno nakon preuzimanja novih obaveza: Vijeću EU sam dala preporuku da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju treba da stupi na snagu 1. juna. Svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini su se složili oko obima i dubine reformi koje treba poduzeti.

Ekonomija je bila prva tačka dnevnog reda: otvaranje novih mogućnosti, radnih mjesta, naročito za mlade koji zahtijevaju promjene na evropskom putu. Ovo je od presudnog značaja za stabilnost i prosperitet naroda i zemlje. Danas reformski program ima mnogo više aspekata – ne samo ekonomski i društveni.

Međunarodni partneri, počev od Sjedinjenih Država i međunarodnih finansijskih institucija, pomagali su i još uvijek nam pomažu da sprovedemo ove reforme. Rješavanje svih problema u zemlji nije, niti će nadalje biti lako, ali je zaista moguće i smatram da ste to dokazali ove godine. Uspjeh je u vašim rukama, u rukama vašeg rukovodstva.

Vaša zemlja u ovom trenutku razmatra podnošenje zahtjeva za članstvo u EU. Ovo je samo po sebi veliki pomak. Biću iskrena: prije godinu dana je bilo teško zamisliti ovo. Da bi zahtjev za članstvo bio kredibilan, Bosna i Hercegovina će morati da nastavi da ispunjava obećanja data građanima u većoj mjeri od obećanja koje je dala evropskim institucijama. Zauvijek ću u srcu i mislima nositi riječi mladih ljudi, većinom žena, koje sam upoznala u Sarajevu, koji se nadaju da će njihova zemlja postati dio Evropske unije. Prema njima imate zajedničku obavezu i to je obaveza koju svi zajedno pokušavamo da ispunimo.

Kao što sam rekla, mnogo toga je postignuto u proteklih godinu dana. Ove sedmice predsjedavam prvoj sednici Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje između EU i Bosne i Hercegovine, a danas sam razgovarala sa Predsjedništvom o tome šta možemo zajedno da uradimo kako bismo postigli konkretne rezultate. Razgovarali smo i mojoj narednoj posjeti Sarajevu. To će biti moja treća posjeta Sarajevu kako bi se nastavio zajednički rad i to možda u društvu mog dragog prijatelja komesara Johannesa Hahna.

Verujem da je budućnost vaše zemlje, kao i budućnost čitavog Zapadnog Balkana, u Evropskoj uniji. Neći prestati da ponavljam ovo dok se ne ostvari.

Budućnost Bosne i Hercegovine su u Dejtonu oblikovali lideri zemlje zajedno sa susjedima i međunarodnom zajednicom. Dvadeset godina kasnije, odgovornost je u vašim rukama. Imate odgovornost prema vašem narodu.

Iskreno se nadam da ćemo uskoro otvoriti novo poglavlje u istoriji vaše zemlje. Sarađujte, radite u korist vaših građana. Mi ćemo biti uz vas kao i do sada da bismo izgradili zajedničku evropsku budućnost. Hvala.

Video snimak uvodnih obraćanja: http://ec.europa.eu/avservices/video/player.cfm?ref=I113901