1. Evropska unije planira novi pristup BiH, na čemu bi on trebao da se zasniva?

Ministri inostranih poslova trenutno razmatraju pitanje Bosne i Hercegovine. Treba pomenuti da je visoka predstavnica i potpredsjednica Evropske komisije Ešton izjavila da se ovdje radi o tome kako možemo pomoći BiH da preskoči ljestvicu – a ne kako tu ljestvicu spustiti. Vidjećemo kako će razgovori teći.

Međutim, Evropska unija već radi na širokom spektru pitanja u BiH. Komisija će pomoći BiH, zajedno sa drugim zemljama u regionu, da izradi nacionalni program ekonomske reforme i program za ostvarivanje veće konkurentnosti i rasta. Kao što su pokazali nedavni protesti, moraju se rješavati ključna ekonomska pitanja, a njima prvenstveno treba da se bave političari.

Isto tako, namjeravamo da proširimo strukturisani dijalog o pravosuđu tako da, pored pitanja iz domena pravosuđa,  obuhvati i daljnja pitanja iz domena vladavine prava.

Iako se dosta govori o novim pristupima, centralni cilj EU iz domena politike ostaje isti – želimo da se jedinstvena i suverena BiH pridruži EU u skladu sa zaslugama i mi smo tu, u potpunosti opredijeljeni  da joj u tome pomognemo.

2.    Da li je BiH trenutno daleko od stupanja na snagu Sposrazuma o stabilizaciji i pridruživanju, mnogi zvaničnici EU ocijenili su da BiH zaostaje za zemljama regiona u napretku ka EU, koji su prioriteti kojima se BiH treba posvetiti?

BiH spada u mali broj zemalja u kojima Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nije stupio na snagu. Sporazum mora da bude na snazi kako bi BiH mogla dalje da napreduje ka EU.

Međutim, to nije tako daleko. Države članice će omogućiti puno stupanje na snagu Sporazuma čim iz Ustava BiH i Izbornog zakona bude uklonjena diskriminacija u pogledu kandidovanja za mjesto člana Predsjedništva i delegata u Domu naroda BiH. To podrazumijeva izvršenje odluke u predmetu Sejdić i Finci. Ovo dobro poznato pitanje neće tek tako nestati.

Drugi, sasvim jasan prioritet je uspostavljanje efektivnog mehanizma koordinacije rada na pitanjima EU kako bi zemlja mogla da jedinstveno nastupa pred EU u određenim pitanjima.

Toliko o tehničkim pitanjima. Naravno, pravi prioritet je naredni korak na putu ka EU za dobrobit građana koji vjeruju da će približavanje zemlje EU unaprijediti privredu, a to je privlačenje investicija i otvaranje novih radnih mjesta. Mi se slažemo.

3. Nedavno je održan seminar o utvrđivanju prioriteta za vođenje strukturalnog dijaloga o reformi pravosuđa, zašto je to potrebno kada se nije ispunila većina dosadašnjih preporuka Evropske komisije date nakon šest sastanaka u okviru strukturalnog dijaloga ?

Seminar koji je održan 7. marta u Sarajevu organizovala je EU sa ciljem utvrđivanja prioriteta kod drugih pitanja iz domena vladavine prava, čime se dopunjavaju pitanja iz  domena pravosuđa koja se već rješavaju u okviru strukturisanog dijaloga. Razgovor koji se tom prilikom vodio imao je dosta koristi iz prisustva organizacija građanskog društva, koje će EU sve više angažovati.

Pomenuli ste da postoji nekoliko nerealizovanih preporuka iz ranijih sjednica u okviru dijaloga, za koje su potrebne mjere na strani organa vlasti BiH. To je tačno. EU nastavlja da pomno prati ove oblasti i, po potrebi, pomaže nadležnim tijelima u njihovim nastojanjima. Međutim, to ne može biti razlog da se zaustavi zajedničko utvrđivanje novih prioriteta, iz sljedećih razloga –

Strukturisanim dijalogom o pravosuđu je već postignuto mnogo. Određena kretanja se više primjećuju od drugih, ali, ukupno gledano, dosta toga je završeno. Na primjer: prenošenje predmeta ratnih zločina sa pravosudnih institucija na državnom nivou na druge nivoe u cijeloj BiH sada se obavlja na osnovu ciljeva i operativnih parametara. Kako bi pomogla u izvršenju osjetljivog zadatka rješavanja zaostalih predmeta ratnih zločina, EU je opredijelila iznos od 15 miliona evra za vanrednu direktnu budžetsku podršku, a nakon što počne prenošenje, sredstva će se kanalisati ka svim nadležnim nivoima, prevenstveno ka entitetskim pravosuđima.

Regionalna saradnja je unaprijeđena zahvaljujući potpisivanju protokola o saradnji između tužioca BiH i njegovih kolega u Srbiji i Hrvatskoj. Takođe se dosljedno radi na rješavanju pitanja primjene različitih krivičnih zakona u proceusiranju ratnih zločina. Refoma pravosuđa na državnom nivou napreduje, zahvaljujući i doprinosu Venecijanske komisije, a sada je razmatra Savjet ministara BiH.

Ostali rezultati tiču se konsolidacije tehničkih mjera za unapređenje stručnosti u sektoru, kao i mjera za smanjenje zaostalih predmeta, naročito starih i komunalnih predmeta.

Razlog iz kog još uvijek postoji veliki broj neriješenih pitanja je sljedeći: kada se radi o institucionalnim kretanjima u vezi sa složenim propisima, nije ni realno niti poželjno tražiti brza rješenja. Uz to, EU prati, angažuje se, pomaže i podržava, ali nikada ne zamjenjuje domaće organe vlasti, jednom riječju, vlasništvo ostaje najbitnija karakteristika ove platforme.  Posljedica toga je da nakon skoro tri godine dijaloga, EU proširuje ovu platformu na druga pitanja koja su relevantna za vladavinu prava, počevši od borbe protiv korupcije, politike borbe protiv diskriminacije i nekih pitanja koja su u vezi sa funkcionisanjem službi za provođenje zakona, kao što su saradnja policije i tužilaca. Međutim, funkcionisanje pravosuđa i neriješeni predmeti ratnih zločina ostaju u središtu i na vrhu prioriteta u našem angažovanju.

4.    Kako vidite stanje u borbi protiv korupcije u Republici Srpskoj, a kako u Federaciji BiH?   

Korupcija je izazov koji se može uspješno riješiti ako postoje sve komponente vladavine prava. To znači da moraju postojati dobri propisi, ali i funkcionalne institucije, od sektora za provođenje zakona do pravosuđa, kao i adekvatna međusobna koordinacija. Pokretač efektivnih politika borbe protiv korupcije, međutim, ostaje snažna politička volja da se iz društva iskorijene koruptivne prakse. Građani iz cijele zemlje zaslužuju vladavinu prava, a ne vladavinu novca, koja se u korupciji podrazumijeva.

Značaj ovog pitanja je isti i u BiH i u cijelom regionu Zapadnog Balkana. Mnoge nove inicijative su pokrenute na svim nivoima u BIH i krajnje je vrijeme da vidimo njihovu adekvatnu realizaciju. Štaviše, uvjereni smo da, pored političkih elita i institucija, svi ostali relevantni akteri u društvu daju sve veći doprinos, čak i da djeluju kao pokretačka sila kulturološke promjene. Stručne zajednice i građanski sektor moraju nastaviti da se mobilišu i dijele odgovornost. To mogu učiniti samo u kredibilnom i trajnom procesu konsultacija u kom će identifikovati urgentne potrebe. Pošto građani s pravom očekuju odgovor, a čekaju ga već godinama, potreban je inovativan pristup dijalogu.

5. Kako vidite rad pravosudnih institucija BiH, da li one ispunjavaju osnovne principe efikasnosti, šta je neophodno unaprijediti?

Pravosuđe u BiH nalazi se pred velikim izazovima. Za početak, ovaj sistem je morao da se suoči sa najvećim brojem neriješenih predmeta ratnih zločina u istoriji. Uz to, ne treba zanemariti to da je složen reformski proces pokrenut prije svega deset godina, koji je duboko transformisao tadašnji cjelokupan sistem. Deset godina je možda dovoljno za utvrđivanje i početak rada na rješavanju nedostataka; međutim, to je kratak period da bi se konsolidovale neke prakse i operativne procedure koje zahtijevaju dosljednu i stalnu doradu.  Međutim, pod koordinacijom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, bolja efikasnost pravosuđa BiH se efektivno postiže kroz konkretne reforme.

Uvođenje sudskih i tužilačkih kvota predmeta koji se moraju riješiti na godišnjem nivou omogućava smanjenje broja neriješenih predmeta pred sudovima i tužilaštvima, naročito najstarijih predmeta. Uvođenje pisanih ispita za kandidate koji ulaze u službu direktan je doprinos unapređenju kvaliteta zapošljavanja pošto se obezbjeđuje pravično zapošljavanje na osnovu zasluga i kvalifikacija, a ne nekorektnih i neobjektivnih faktora.  Ovo su samo primjeri, pošto je reformski proces još uvijek u toku.

Naredni koraci obuhvataju moguće slučajeve sukoba interesa u okviru sektora putem jačanja internih pravila i sistemske kontrole, pregleda aktivnosti Kancelarije disciplinskog tužioca sa ciljem utvrđivanja da postoje potrebni instrumenti za primjenu sankcija sa preventivnim dejstvom na korupciju i loše upravljanje u pravosuđu i, naravno, stalan rad na smanjenju broja zaostalih predmeta u svim sudovima u BiH, naročito komunalnih predmeta koji bi trebalo da budu predmet vansudskog rješavanja. Preporuke Evropske komisije direktno se odnose na sve ove oblasti, a EU je spremna da nastavi da pruža podršku VSTS-u i, šire, svim organima vlasti u BiH u njihovim naporima da se poveća efikasnost sektora i poboljša slika pravosuđa među građanima BiH.

 6. Kako komentarišete sporo procesuiranje predmeta ratnih zločina počinjenih nad Srbima u pravosudnim institucijama BiH, kako unaprijediti njihov rad?

U prethodnim odgovorima sam već naglasio ključne elemente. U radu na predmetima ratnih zločina došlo je do pozitivnog zaokreta kroz pokretanje dijaloga, a instrumenti kao što su regionalni protokoli između tužilaca i veći broj domaćih resursa pomoći će da se neriješeni predmeti završe u rokovima iz Državne strategije za rad na predmetima ratnog zločina. Nazdorno tijelo za praćenje realizacije Strategije u svom radu mora uživati punu podršku svih relevantnih institucija.

Pored ovog, treba uzeti u obzir jednu opštu stvar: svi osumnjičeni počinioci moraju biti propisno procesuirani. Mora se obezbjediti pravda za sve žrtve ratnih zločina i njihove porodice i dati doprinos pomirenju u društvu na lokalnom nivou, u cijeloj zemlji, kao i širem regionu Zapadnog Balkana.