Ostvarenje slobode medija kroz omogućavanje raznolike i pluralističke javne rasprave, u širem kontekstu slobode izražavanja, jedan je od prioriteta na putu ka EU uz druge reformske izazove koji stoje pred Bosnom i Hercegovinom, kao potencijalnim kandidatom za punopravno članstvo.

EU je predana pružanju podrške kako Bosni i Hercegovini tako i ostalim zemljama zapadnog Balkana i Turskoj pri pronalaženju pravih rješenja slobode izražavanja na njihovom evropskom putu, što je u junu ove godine iskazala organizovanjem konferencije „SPEAK UP 2“ za predstavnike medija, nevladinih organizacija i vlasti zemalja regiona potencijalnih EU članica. Na konferenciji je istaknuto da vlasti, ali i oni koji će se kandidovati na izborima, moraju riješiti ova pitanja na način da sloboda medija bude garantovana. Očekuje se kreiranje konkretnih akcionih planova u skladu s novim metodologijama pristupnih pregovora s fokusom na Poglavlje 23, koje se tiče pravosuđa i osnovnih prava i Poglavlje 24 koje se tiče pravde, slobode i bezbjednosti. Ova poglavlja su ujedno i prva koja se pregledaju prilikom procesa pristupanja.

Kako bi se omogućila nesmetan rad medija, Bosna i Hercegovina ima zadatak da provede niz reformi koje su uslov za ulazak u proces pristupanja. Upravo na spomenutoj konferenciji doneseni su zaključci koji su vodilja očekivanih promjena koje BiH treba napraviti u narednom periodu i nalaze se ovdje.

Mediji igraju značajnu ulogu u generisanju razvoja društva, te je neophodno da svi zajedno preuzmu odgovornost za ispunjavanje uslova koji će spriječiti izloženost manipulaciji javnosti, kao i odgovornost medija da vode računa o etici i profesionalnim standardima.

O slobodi medija, za ovo izdanje biltena, svoje stavove su iznijeli su novinari Suzana Rađen – Todorić i Predrag Zvijerac, te Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH.

Suzana Rađen – Todorić, novinarka i urednica informativno-političkog programa BNTV

Sloboda medija u direktnoj je vezi sa stepenom demokratizacije društva. Niti mogu postojati slobodni mediji u nedemokratskim društvima, niti je demokratizacija društva moguća bez slobodnih medija. Činjenica je da je BiH nedemokratsko i duboko podijeljeno društvo i to se preslikava i na medijski prostor. Mene posebno zabrinjava činjenica da nema značajnijih pomaka kada je riječ o slobodi medija, te da se prema svim pokazateljima pogoršava stanje novinarskih sloboda u BiH, što najbolje ilustruje koliko je BiH daleko od evropskih i demokratskih standarda.

Govoriti danas o nezavisnim medijima, uz časne izuzetke, je iluzorno. Nizak stepen demokratije, te ekonomska bijeda našeg društva proizvela su medije zavisne od različitih političkih, ali ekonomskih centara moći i to postaje nažalost čak društveno prihvatljivo.

Pred političkim pritiscima kako otvorenim i javnom, te ekonomskim pritiscima mediji u BiH su na putu da potpuno izgube nezavisnost i slobodu.

Svemu tome svakako treba dodati i nasljeđe prošlosti kada su mediji, odnosno novinari tretirani kao društveno politički radnici što je kao posljedica, uz sve ovo ranije navedno, rezultiralo jako niskim stepenom društvene, ali i profesionalne svijesti o značaju slobode medija.

Nažalost veoma malo se radi na popravljanju stanja i pred nama je jedan veoma mukotrpan posao ukoliko želimo da ostvarimo napredak, a odgovornost dijelimo podjednako svi – društvo u cjelini, ali i novinari. Ne treba očekivati da će nam neko pokloniti profesionalnu slobodu, za nju se treba izboriti, a to možemo jedino profesionalnim pristupom poslu koji radimo. Istovremeno potrebno je senzibilizirati javno mnenje na sve ove probleme, te javno progovoriti o pritiscima koji postoje. U svakom demokratskom društvu napad ili pritisak na novinare i medije je društveno neprihvatljiv, samo kod nas se takvo ponašanje toleriše i prihvata kao normalno.

Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH

Nezavisni i profesionalni mediji imaju ogroman značaj za tranziciona društva kakvo je bosanskohercegovačko. Oni su važni za snaženje demokratskih odnosa, za afirmaciju slobode izražavanja i za unapređenje stanja ljudskih prava.

U BiH stanje je takvo da su mediji uglavnom u rukama političkih centara moći ali sve češće i u rukama ekonomskih i finansijskih lobija koji njima upravljaju na način koji ne odgovara očekivanjima demokratske javnosti. U osnovi, vladajući krugovi, umjesto da se okrenu reformama, privlačenju investicija, bave se time kako ovladati medijima, policijom, sudovima, bankama tako da su mediji jedna od bitnih poluga u očuvanju vlasti.

Međunarodna zajednica je poodavno digla ruke od medija u BiH tako da je sve prepušteno lokalnim moćnicima. Nadati se je da će sadašnja nastojanja građana da se stanje u BiH društvu promijeni, ispoljeno i povodom manifestacija kojima je vršen pritisak da se usvoji Zakon o JMBG, imati za posljedicu i stvaranje povoljnije, demokratskije atmosfere i za same medije.

Predrag Zvijerac, novinar Dnevnog lista

Mediji u Bosni i Hercegovini, bilo da je riječ o privatnim ili pak o javnim servisima, su slabi, neprofesionalni, potkupljeni i ovisni o političko-poslovnim središtima moći. Sve to kreira i nepovjerenje javnosti, neobjektivnost i druge ozbiljne probleme kod uspostavljanja modernih, demokratskih servisa građanima.

Danas je u našoj zemlji teško naći novinara koji je zadovoljan radom u svom pozivu, iako će svi odreda kazati kako bi se željeli ili žele suprotstaviti pritiscima i objektivno izvještavati. Politički pritisak s kojim uporedo imamo i onaj financijski osnovni su problemi s kojima se susreću vlasnici, urednici i novinari. Istodobno, svi mediji imaju usko, ograničeno i usitnjeno tržište koje također diktira nakaradno “nasađen” politički sustav tako da danas imamo medije koji su jasno podijeljeni po političkoj i/ili etničkoj crti gdje svaka politička stranka ili konstitutivni narod ima svoj medij.

Javni servisi – tri televizije od kojih je samo BHRT prisutan na cijelom području BiH – pod izravnom su političkom, dogovornom kontrolom vladajućih stranaka na višim razinama, dok su lokalni javni mediji pod apsolutnom kontrolom lokalnih vlasti. Privatni mediji, od kojih su neki i u (ne)izravnom vlasništvu stranaka, politički i ekonomski su ovisni o određenim strankama i točno se zna koji medij podržava koju političku opciju. Budući da mediji “žive” od oglašivača, svakodnevno vidimo otkazivanje marketinških ugovora i pretplata sa strane institucija, javnih i privatnih kompanija ukoliko se neki medij “drzne” kritizirati političku opciju koja je na čelu institucije ili kompanije koja ju podržava.

Što se tiče potpore iz EU-a medijima u BiH, danas ne vidimo niti pritisak na vlasti da uvedu međunarodne (europske) standarde na Javnom servisu, financijska pomoć (neovisnim) medijima je gotovo beznačajna, čak je sve manje treninga, edukacija, specijalizacije novinara. Sve se najčešće svodi na okrugle stolove ili konferencije na kojima se ukazuje na svima dobro poznate probleme, daju se neke preporuke, no oni ne mogu promijeniti situaciju.