Petak, 16. juna 2006. godine u 12. 30 sati

Dobar dan i hvala vam što ste došli, iako je održavanje ove konferencije najavljeno prije samo nekoliko sati.

Želio bih komentirati rad institucije pred kojom se nalazimo i naglasiti kako je ova institucija važna za demokratiju i budućnost ove zemlje te kako ona može i treba raditi u interesu svih građana Bosne i Hercegovine i svih konstitutivnih naroda.

Svima vam je dobro poznato da je od održavanja zadnje sjednice Parlamenta prošlo više od tri sedmice.

Ovakva situacija je uzrokovana bojkotom poslanika jednog konstitutivnog naroda. Zapravo zadnja redovna sjednica Parlamenta je bila ona na kojoj sam se ja obratio poslanicima, 24. maja 2006. godine.

To je neprihvatljivo za mene kao visokog predstavnika i kao bivšeg parlamentarca.

No najvažnije je da to takođe neprihvatljivo za građane i narode Bosne i Hercegovine.

U demokratiji, Parlament je najviše zakonodavno tijelo. Ukoliko Paralemnt prestane s radom demokratija prestaje da funkcionira.

Građani Bosne i Hercegovine su glasali za svoje predstavnike, pružajući im svoje povjerenje. Parlamentarci nikada, ponavljam nikada ne bi trebali oduzeti građanima njihovo demokratsko pravo na političku zastupljenost.

Dejtonski Ustav sadrži mehanizme kojima se štite prava svih naroda Bosne i Hercegovine. Oni obuhvataju i pravo veta na zakone za koje se smatra da ugrožavaju vitalni interes Bošnjaka, Hrvata ili Srba.

Međutim, veto se može koristiti samo na osnovu argumenta u svakom pojedinačnom slučaju. Veto se ne može koristiti kako bi se spriječilo održavanje sjednica Parlamenta. Veto se ne može koristiti kako bi se opstruirala demokratija. Veto se ne može koristiti da bi se blokirao dijalog.

Korištenje veta na taj način ugrožava vitalne interese ne jednog nego svih konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. To je protiv interesa svih građana ove zemlje.

Jučer sam se sastao s predsjedavajućim Parlamenta, gospodinom Martinom Ragužem i sa njegova dva zamjenika, gospodinom Šefikom Džaferovićem i gospodinom Nikolom Špirićem, i oni su se saglasili da u ponedjeljak nastave sjednicu Parlamenta, a da naredna sjednica bude zakazana za utorak.

Ovo je korak u pravom smjeru. Međutim, ovim se ne riješava pitanje poslanika koji blokiraju rad institucije pred kojom se danas nalazimo, ni pitanje ugrožavanja njene reputacije, i kao što sam rekao u svom obraćanju Parlamentu – pretvaranje ove institucije u «inat kuću».

Ovaj Parlament treba da usvoji niz zakona: Zakon o visokom obrazovanju, Zakon o obligacijama, Zakon o superviziji banaka, Zakon o lijekovima, kao i zakone u drugim ključnim oblastima koje takođe treba usvojiti. Ovi zakoni imaju suštinski značaj za dobrobit svih građana ove zemlje, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

Čini se da neki smatraju da bih ja trebao iskoristiti svoje bonske ovlasti kako bih nametnuo ove zakone i kaznio ili smjenio pojedince koji blokiraju rad Parlamenta.

Ali, kao što sam po preuzimanju funkcije visokog predstavnika nekoliko puta rekao – neću raditi posao koji moraju raditi institucije i izabrani lideri ove zemlje.

Ovdje sam da pomognem, dam savjete i zagovaram pronalaženje rješenja i da na taj način pomognem da Bosna i Hercegovina postane «normalna» evropska država.

U »normalnim» evropskim državama, poslanici koji bojkotiraju i blokiraju rad Parlamenta moraju snositi posljedice.

Zatražio sam od predsjedavajućeg i njegovih zamjenika da predlože sankcije koje će biti donesene ukoliko se ponovi bojkot zbog kojeg u periodu od preko tri sedmice Paralement nije radio svoj posao. Oni su obećali da će svoje preporuke u pogledu ovih sankcija dati u roku od mjesec dana.

Međunarodna zajednica će sljedeće sedmice, uoči zakazane sjednice Vijeća za implementaciju mira, pratiti rad Parlamenta.

Parlament je centralna institucija svake demokratije. Biti poslanik je privilegija. Paralment mora funkcionirati ukoliko se želi osigurati dalji razvoj demokratije i ukoliko ova zemlja želi imati budućnost.