Intervju je izvorno objavljen u Oslobođenju 8. maja 2015. godine
1. Skoro sedam godina nakon što je potpisan, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAP) Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom (EU) konačno treba stupiti na snagu. Ova bitna promjena dešava se nakon nove angloameričke inicijative za BiH. Da li je ovo “zadnja slamka” koju EU nudi političkom establišmentu u Sarajevu, ne bi li se ponovo u zemlji pokrenuo skoro zaustavljeni proces euroatlantskih integracija?
Evropska unija i njene države članice pokazuju i u brojnim prilikama izjavljuju da želimo da Bosna i Hercegovina uđe u EU – prvenstveno zato što želimo da državljani BiH uživaju dobrobiti, kao što su bolje transportne veze, više radnih mjesta, bolji kvalitet proizvoda široke potrošnje i djelotvornije pravosuđe.
Odluka da Sporazum o stabilizaciji i priduživanju stupi na snagu 1. juna naglašava našu riješenost u tom smislu. To je i odgovor na Pisanu obavezu Bosne i Hercegovine, koja je usaglašena u Predsjedništvu BiH, a potpisali su je stranački lideri, a usvojio Parlament.
Sad je u interesu Bosne i Hercegovine da objeručke prihvati tu priliku i ispuni očekivanja građana. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je prvi stvarni korak naprijed, na putu zemlje prema EU. Uz Sporazum, gradimo bliže i šire odnose i politički, i insitucionalno, i ekonomski. Time će se otvoriti obavezujući programi rada na korjenitijim reformama koje će, kako iskustvo pokazuje, unaprijediti i kvalitet života ljudi u zemlji, i samu zemlju dovesti bliže članstvu u EU.
2. Prije ili kasnije, i građani i međunarodna zajednica, koja još uvijek nad državom ima značajan utjecaj, morat će se suočiti s određenim neizbježnim istinama u BiH. Da li je BiH, onako kako je definira daytonski ustavni poredak, u stanju da bude članica EU i NATO-a “koja plaća sve svoje članarine”?
Mora biti, ako želi ostvariti aspiracije svojih građana i priključiti se EU. Proces pristupanja EU traži iskrenu političku volju i funkcionalne institucije.
A što se tiče bilo koje zemlje koja želi u EU, na institucijama BiH će biti da, u skladu s relevantnim procedurama, urade ono što se traži za ispunjenje uslova članstva u EU. Proces pristupanja EU je transformativan, u njemu i zemlja i njene institucije odlučuju o tome koji je najbolji način da ispoštuju zajedničke norme i pravila koja proizilaze iz članstva u EU.
3. Vladajuću koalicija u BiH čine HDZ BiH, SDS, SDA, što je suštinski slično devedesetima, uz SNSD u Republici Srpskoj. Već smo vidjeli da nove vlade, na svim nivoima, u značajnoj mjeri čine isti ministri kao i u ranijim strukturama vlasti. Imamo iste političke lidere već deset i više godina. Da li mislite da politički lideri BiH sada žele članstvo u EU, jer to nisu pokazali u praksi, osim nekoliko izjava, uključujući “pismenu deklaraciju” koju su prije nekoliko mjeseci potpisali?
Kao što i vi kažete, Pisana obaveza o integraciji u EU osigurala je podršku svih. Sad svi trebamo da vidimo konkretne korake. EU je poduzela prvi takav korak, time što od 1. juna stavlja na snagu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Počeli smo i konsultacije s institucijama u zemlji o inicijalnom programu reformi i moja posjeta Sarajevu 8. maja je upravo tome posvećena.
Sva istraživanja koja dolaze iz BiH pokazuju da je podrška građana pristupanju EU na visokom nivou – uvijek iznad 70% – te bih ja očekivao od političara da urade ono što građani žele i očekuju. Mislim da su ljudi u BiH u potpunosti svjesni toga da EU, sa svojih 500 miliona građana, predstavlja jedno od najvećih tržišta u svijetu. Više od 70% kompletnog izvoza BiH ide u EU. Hiljadu kilometara vaše granice je s EU, a svi vaši susjedi napreduju na putu evropskih integracija. Nema nikakvog razloga da BiH za njima zaostaje.
4. Skoro svaka od političkih, ekonomskih ili društvenih reformi koje traži EU značit će gubljenje moći i vjerovatno zatvor za određene osobe, kako što se to dogodilo u Hrvatskoj. Mislite li da je ijedan od političkih aktera u BiH spreman predati se na taj način?
Kako sam već kazao, proces pristupanja EU je transformativan proces; cilj mu je da kroz reforme unaprijedi život građana. Taj proces se dešava zato što u svakoj zemlji koja ima aspiracije ka EU to žele i njeni građani i njeni izabrani lideri. To se dešava zato što to građani zahtijevaju. To se jasno pokazalo na ekonomsko-socijalnim protestima u februaru 2014. godine i u visoko postavljenim očekivanjima od novoizabranih vlasti.
Potpisivanje Pisane obaveze za poduzimanje reformi neophodnih u procesu pristupanja EU, u februaru ove godine, treba gledati u tom smislu, ne samo kao iskazivanje obaveze prema EU, već i kao obavezu vaših lidera da to urade za građane Bosne i Hercegovine: one iste građane koji su glasali za bolji život za sebe i svoju djecu. Nemam za sada nikakvog razloga da vjerujem da izabrani lideri neće ispuniti očekivanja građana u pogledu pristupnog puta BiH prema EU.
5. Jesu li Beograd i Zagreb, ako znamo njihovu povezanost sa serpskim (SNSD i SDS) i hrvatskim (HDZBIH) političkim strankama u BiH, a koji se ponekad izravno miješaju u unutarnja pitanja BiH, prepreka ili su saveznici BiH?
Pažljivo pratim izjave lidera zemalja ovog regiona. Visoki zvaničnici obje zemlje u brojnim navratima su istakli svoje poštivanje suvereniteta i nezavisnosti BiH i ja to pozdravljam. Naprimjer, prva zvanična posjeta premijera Vučića nakon stupanja na dužnost bila je posjeta Sarajevu.
Političke partije širom Evrope jedna s drugom sarađuju, to je sasvim normalno – pogledajte sastav Evropskog parlamenta. Naravno da takva saradnja treba da bude konstruktivna i u cilju djelotvorne podrške zemlji koja radi na prioritetima na svom putu ka Evropskoj uniji.
Kad su se ministri vanjskih poslova, na incijativu Hrvatske, 21. 4. u Luxembourgu sastali na radnom doručku posvećenom Bosni i Hercegovini, naslov sastanka bio je “Prijatelji BiH” – to samo po sebi dovoljno govori.
6. Mislite li da su, osim ustavnih reformi, u BiH i dalje neophodni procesi demokratizacije? Kako uključiti obične Bosance i Hercegovce da interveniraju i sudjeluju u političkim procesima u vlastitoj zemlji? Postoje li neki”modeli” koji bi se mogli prepisati od zemalja koje su prošle kroz taj integracijski proces?
Izvještaj Evropske komisije o napretku, objavljen u oktobru prošle godine, daje neke vrlo detaljne analize o tom pitanju. Ukazuje na to da je u protekloj godini došlo do malog ili ograničenog napretka u demokraciji i vladavini zakona, u područjima kao što su uspostavljanje funckonalnih, efikasnih i održivih institucija, garantovanju ljudskih prava, osnaživanju građanskog društva i osiguravanju nepristrasnog i efikasnog pravosuđa. Tu ima još puno posla.
Građani moraju više učestvovati u javnom životu BiH i naročito u procesu evropskih integracija. Kroz inicijative kao što je i sam Izvještaj o napretku, EU radi svoj dio posla na otvaranju vrata građanskom učešću. Građansko društvo će biti značajan dio procesa napredovanja programa reformi – kako to traži Zaključak Vijeća iz decembra 2014. EU finansira određeni broj projekata koji potiču i aktivizam građanskog društva i spremnost institucija na saradnju.
No, i građansko društvo treba preuzeti političku odgovornost, odnosno, aktivno se uključiti u politički proces. Ono što smo vidjeli u zemljama obuhvaćenim ranijim proširenjima je da i građani i građansko društvo moraju, kao prvo, insistirati na svojoj ulozi i biti istinski faktor u diskusiji. U tom smislu postoje pozitivna iskustva i pouke, u čijoj distribuciji pomaže Evropska komisija. Istovremeno, mi nemamo preferencija u pogledu bilo kojeg modela, te potičemo Bosnu i Hercegovinu da pronađe sopstveni model, u kojem će svi zainteresirani građani i organizacije građanskog društva moći dati doprinos zdravoj diskusiji o reformskom putu zemlje u smjeru pristupanja Evropskoj uniji.
