Direkcija za proširenje Evropske unije (EU) je u okviru programa Ljudi ljudima (P2P – People to People) organizovala konsultacionu radionicu za učesnike iz više zemalja s ciljem unaprijeđenja glavnih principa podrške EU slobodama medija i integritetu medija za period 2014. – 2020. Gospođa Borka Rudić, generalna tajnica udruženja/udruge BH novinari, bila je među učesnicima i podijelila je svoje utiske o događaju.

Šta je bio cilj ove posjete Briselu i koji je bio Vaš cilj?

Cilj posjete Briselu bio je razvijanje strategije za pomoć medijima u regiji Zapadnog Balkana i Turske za periodu 2014-2020. Moj lični cilj, kao predstavnice Udruženja/Udruge BH novinari, bio je da (u okviru radnih grupa i rasprave na plenarnim sjednicama) jasno predstavim probleme i moguća poboljšanja u primjeni prava na slobodu izražavanja u Bosni i Hercegovini (BiH) i osiguranju nezavisnosti medija kroz djelovanje svih segmenata bosanskohercegovačkog. društva – od parlamenta, izvršne vlasti, pravosuđa do akademske zajednice, medijskih organizacija, samih medija i organizacija civilnog društva. Također, za mene je veliki izazov bio i to da u sjedištu Evropske Komisije (EK), gdje se kreiraju politike direktne pomoći u procesu pridruživanja EU, mi – ljudi sa terena – možemo uticati na oblik i tipove pomoći medijima u narednom periodu. Dakle, ključna prilika za mene na ovoj konferenciji – u okviru radnih grupa i rasprave na plenarnim sjednicama je bilo to da sam mogla lokalne prioritete i stvarne probleme u funkcioniranju medijske zajednice u regiji Zapadnog Balkana i Turske ugraditi u strategiju pomoći EU medijima. Nadam se da će ti prioriteti biti ugrađeni i u neophodne uvjete procesa pridruživanja naših zemalja zajednici EU. Ovaj pristup – planiranja “odozdo prema gore” ima više šansi da postigne željene rezultate kroz pomoć koja će biti operativna i efikasna, dostupna ključnim akterima u medijskoj zajednici naše regije, te garant ugrađivanja evropskih standarda slobode i izražavanja u zakonski okvir i medijsku praksu kod nas.

Koliko je korisna podrška EU slobodi medija u BiH?

Posljednje dvije – tri godine EU općenito i Delegacija u BiH imaju jasnu strategiju podrške medijima, veoma proaktivno djeluju i javnim reakcijama pokazuju koliko su posvećeni unapređenju slobode izražavanja i jačanju nezavisnosti medija. Smatram kako su to direktni rezultati prethodnih „Speak UP“ konferencija i zaključaka tih konferencija. Udruženje/udruga BH novinari su ohrabreni veoma jasnim saopćenjima iz sjedišta EU u BiH u vezi sa javnim servisima, radom RAK -a i nedopustivosti fizičkih i drugih napada na novinare. Osim javne podrške slobodi medija i zaštiti prava novinara, EU i Delegacija, odnosno Ured EUSR-a su jasno prezentovali svoja očekivanja od samih medija – posebno javnih servisa, zatim od zakonodavne i izvršne vlasti, što ukazuje na činjenicu kako će EU više no do sada svojim diplomatskim aktivnostima i akcijama zagovaranja biti prisutna u zaštiti evropskih vrijednosti slobode izražavanja u BiH. Za mene lično su veoma bitne zajedničke akcije EU, OSCE, Vijeća Evrope i Ambasade SAD, jer se time pojačava uticaj i snaga zajedničkog djelovanja, od kojeg mediji imaju više koristi. Veliki pomak je i odabir jednog broja medijskih organizacija i organizacija civilnog društva da budu dio planiranja strategije za pomoć medijima do 2020. godine. Ono što nedostaje je više izravne pomoći medijima i medijskim organizacijama iz IPA fondova na državnoj razini. Zanimljivo je kako su medijske organizacije i udruženja iz BiH koja su dio regionalnih projekata finansiranih od strane Evropske komisije, ali da iste organizacije u Sarajevu nisu identificirane kao dovoljno vjerodostojni partneri i implementatori projekata u državnim programima. Bojim se kako nema dovoljno ljudi uključenih u sastavljanje državnog programa pomoći koji razumiju medijsku scenu u BiH, probleme sa kojima se suočavaju mediji, kao i potrebe za unaprijeđenje rada medija, posebno zakonodavnog okvira. Vjerujem da je to razlog zašto nije bilo više pomoći samim medijima kroz različite budžetske linije dostupne Bosni i Hercegovini.

Učestvovali ste u radionici koja je organizovana s ciljem da se definišu prioriteti u zaštiti i podršci medijima – konkretno – integritetu i slobodi medija u regiji proširenja. Koje su specifičnosti BiH medijske scene?

BiH ima jedan zakonodavno – pravni paradoks koji nemaju druge zemlje iz regije proširenja EU. BiH ima najbolji zakonski okvir za rad medija u cijeloj regiji i formirane ključne medijske institucije kao garante slobode izražavanja, sa jedne strane, i veoma lošu praksu i nekvalitetno novinarstvo, sa druge strane. To je ključni okvir za sve dobro i sve loše u našoj medijskoj zajednici. Dakle, domaći akteri na medijskoj sceni i strane organzacije sa mandatom u oblasti medija su se naprosto pogubili u samozadovoljstvu zbog liderstva u stvaranju evropskih zakona i potpuno su zanemarili našu praksu, politička uplitanja u rad medija i pritiske na novinare. To lažno “zadovoljstvo” i zatvaranje očiju pred lošom implementacijom zakona (o PBS, RAK – u, o kleveti, pristupu informacijama, nekažnjivosti prijetnji novinarima i fizičkih napada na urednike…) vratili su nas u situaciju u kojoj smo bili u toku rata ili u najboljem slučaju 1997. ili 1998. godine, kada se stvarala proevropska medijska scena. Danas imamo problema sa funkcioniranjem javnih servisa, nezavisnost RAK -a je potpuno izgubljena, da pravosuđe više štiti napadače na novinare i političare od samih novinara i urednika! Prema tome, situacija je veoma loša i ovo je posljednji trenutak da se stvari počnu rasčišćavati od početka: od vraćanja kredibilnosti i nezvisnosti RAK-u kroz izbor profesionalnog i stručnog Vijeća RAK-a, preko osiguranja odgovornijeg i profesionalnijeg rada javnih medija do nezavisnog rada pravosuđa u slučajevima klevete i zaštite novinara od prijetnji i napada. Poseban segment mora biti posvećen samoodbrani i samoregulaciji novinara i urednika, koji moraju konačno preuzeti proaktivnu ulogu u odbrani kredibiliteta i integriteta vlastite profesije, te regulirati odnose između vlasnika medija, direktora i njih samih. Planiranje u Briselu i sama konferencija uvjerili su me kako će ovi problemi i pitanja aktuelni u BiH biti i dio EU agende u pomoći unapređenju medijske scene u regiji priključenja u periodu do 2020. To je dovoljno dug period za rješavanje nabrojanih problema na sistematičan i učinkovit način koji će na jednak način uključivati i zakonski okvir i njihovu primjenu u praksi.