Program integrisanja – strateški dokument za proces integracija

BiH je jedina zemlja koja teži da se pridruži Evropskoj uniji koja nema Nacionalni program integracija – strategiju koja bi potvrdila i probudila odlučnost za reforme. Rezultat je da prioriteti u vezi sa EU reformama nisu definisani, problemi u procesu integracija se rješavaju po ad hoc principu a zemlja stalno zaostaje iza zemalja regiona.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) obuhvata i neposrednu obavezu BiH da razvije program kojim bi se zakonodavstvo BiH približilo zakonima EU, i to u članu 70. – koji se obično naziva Nacionalni program integracije (NPI), Nacionalni program za usvajanje pravne tekovine (acquisa) EU (NPAA). SSP čak jasno definiše prioritete usklađivanja zakona: pravna tekovina o unutrašnjem tržištu i ostala područja u vezi sa trgovinom. Važno je napomenuti da će se djelimično zbog neuspjeha vlasti BiH da pripremi taj program i da ugradi standarde EU, država (a pogotovo poljoprivrednici) suočiti s nizom problema kad susjedna Hrvatska postane dio EU, gdje ćr se primjenjivati samo pravila i standardi EU.

Na pitanja o značenju i značaju Programa integrisanja za Bosnu i Hercegovinu, odgovorila je direktorica Direkcije za evropske integracije BiH Nevenka Savić.

Šta je Nacionalni Program Integracija (NPI) i u kojoj fazi je Bosna i Hercegovina ako govorimo o usvajanju ovog dokumenta? Kasnimo li i u ovoj obavezi?

(National Program of Integration) odnosno Program integrisanja (PI) je dokument kojim se utvrđuje plan ispunjavanja kriterija za članstvo u EU i plan usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU (acquis) te, eventualno, potrebna finansijska sredstva, potrebe za prevođenjem, obukama itd. Program integrisanja je bitan i zbog toga što planiranje svih aktivnosti u procesu, praćenje realizacije i izvještavanje o napretku postaju mnogo efikasniji i jednostavniji kada postoji PI, dijelom i zbog toga što on uobičajeno objedinjuje postojeće planske dokumente u vezi sa procesom integrisanja. Budući da bi Programom bilo identifikovano ko (koja institucija u skladu s nadležnostima), kada i koji dio acquis-a EU treba da preuzme domaćim propisom, za njegovu izradu preduslov je uspostavljanje efikasnog mehanizma koordinacije (što je jedna od dvije preostale obaveze iz Mape puta za podnošenje kredibilnog zahtjeva za članstvo). Međutim, izrada Programa integrisanja nije ugovorna obaveza, niti je definisan rok za njegovu izradu,pa s tog aspekta ne možemo govoriti o kašnjenju. Prema članu 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju predviđena je izrada programa/plana usklađivanja zakonodavstva, što može biti dio sveobuhvatnog dokumenta kakav je Program integrisanja.

Kojoj instituciji u BiH pripada obaveza i odgovornost za NPI? Imamo li plan izrade NPI?

Program integrisanja bi trebalo da sadrži pregled svih aktivnosti u procesu, nosioce tih aktivnosti, rokove i potrebne resurse.Ovakav planski dokument bi trebalo da prihvate sve institucije u procesu kao svoj dokument i rade na njegovoj primjeni. Iz tog razloga je efikasna koordinacija preduslov za pripremu Programa integrisanja. Njega nijedna institucija ne može izraditi sama, jer nijedna institucija nema mandat da planira u ime svih ostalih institucija i na različitim nivoima vlasti. Direkcija je pripremila metodološke dokumente neophodne za Program integrisanja. Riječ je o strukturi Programa, smjernicama za pisanje njegovog tekstualnog dijela, formatu tabelarnih pregleda. Pripremljeni su i dokumenti za informatičku podršku Programu, format izvještaja o njegovoj realizaciji, a urađena i je početna podjela acquis-a. DEI je ovim obavila stručne i logističke pripreme za izradu ovakvog planskog dokumenta.

Šta je trenutno najslabija karika u postojećem sistemu koordinacije? Koja konkretna akcija ili aktivnost može staviti tačku na jedinu kontinuiranu pojavu u procesu integracija BiH a to je kašnjenje i odlaganje obaveza preuzetih SPP-om i Mapom puta?

Manjkavost postojeće koordinacije je u tome što ne omogućava efikasno formulisanje stručnog i političkog usaglašenog stava u aktivnostima u procesu pristupanja EU koji bi uvažio interese svih domaćih aktera. Ovo je naročito izraženo u uslovima kada je u vrlo kratkim rokovima potrebno koordinirati veliki broj institucija i stavove svih nivoa vlasti. Odgovaranje na listu pitanja Evropske komisije u oblasti životne sredine i javnih nabavki je najsvežiji primjer. Pozitivno je da je posao urađen u roku i time ispunjen jedan od zadataka iz Mape puta za podnošenje kredibilnog zahtjeva za članstvo u EU. Međutim iskustvo i komentari Evropske komisije na dostavljene odgovore pokazali su da je najveći dio poteškoća koje su se javile u procesu odgovaranja na ova pitanja posljedica činjenice da mehanizam koordinacije još nije unaprijeđen.

Drugi dio pitanja spada u domen kojim se Direkcija kao stručno i operativno tijelo ne bavi. Ono što Direkcija može potvrditi je da je proces integrisanja u EU u svakoj državi koja je prošla ili prolazi integrativni put zahtijevao snažnu političku podršku i praktično opredjeljenje.Takva iskustva ukazuju da rezultati ne mogu izostati kada se politička volja, djelovanje izvršne i zakonodavne vlasti i interes javnosti neraskidivo povežu. Više je primjera kada se BiH pod tim uslovima pokazala kredibilnim partnerom Evropskoj uniji.

Europa.ba