Blog Johannesa Hahna, evropskog komesara za politiku susjedstva i pregovore o proširenju

Posmatrajući prethodnu godinu, shvatamo da se nešto temeljno promijenilo za Evropu. 2015. je bila godina višestrukih, dubokih kriza: grčka financijska kriza, izbjeglička kriza i, naposlijetku, kriza povjerenja u pogledu naših kapaciteta da osiguramo i odbranimo naša otvorena društva i temeljne vrijednosti na kojima počiva Evropska unija.

Zajedničko upravljanje granicama kao ključni izazov

U posljednjih nekoliko godina, pomalo je kalendarski moto postalo govoriti da granice imaju drugačije značenje u globalizovanom svijetu. Ali, 2015. godina nam je veoma snažno pokazala da pod pritiskom globalnih migracijskih tokova rizikujemo nestanak funkcije granice kao nepokretnog označavanja suvereniteta.

Ovaj izazov dira u srž naših država – i srž Evropske unije. Naši građani s pravom zahtijevaju zaštitu svojih sloboda i sigurnosti. Stoga je glavno i trenutno pitanje kako pametno ojačati naše vanjske granice.

Evropska komisija je prošle godine predložila konkretne mjere za snažnije i pouzdanije upravljanje granicama EU, ne samo kako bi se nosila sa vanjskim izazovima, već kako bi zaštitila slobodu kretanja unutar EU – ogromnu privilegiju koja se ne smije uzimati zdravo za gotovo. Schengen nije ugovor, već način života koji nam svima koristi. Građani ga smatraju najvrijednijom dobrobiti EU, prema istraživanjima Eurobarometra. Cilj stoga mora biti jasan: povratiti punu kontrolu nad našim vanjskim granicama i garantovati je u budućnosti.

Bavljenje temeljnim uzrocima: Saradnja u našem susjedstvu

Kako bismo bolje upravljali vanjskim granicama, moramo također biti precizniji i jasniji u definisanju toga ko ulazi, kako bismo zaista pomogli najranjivijim izbjeglicama. Potrebno je od samog početka definisati mogućnosti dobijanja azila putem registracijskih centara (žarišnih točaka), i biti otvoren za one kojima je to najpotrebnije, a istovremeno strog prema onima koji profitiraju nelegalnom migracijom iskorištavajući nade ljudi. Ovo očigledno moramo postići zajedno, na koherentan način. Jasno je da nijedna država članica ne može sama riješiti ovaj problem, i da prebacivanje problema sa jedne države na drugu, kao što je bio slučaj prošlog ljeta, samo pogoršava stvari. Ali, čak ni sama Evropa ne može samostalno riješiti ovaj problem. Potrebna nam je mnogo snažnija saradnja sa našim susjedima i zemljama iz kojih potiču izbjeglice, gdje se moramo pozabaviti ključnim uzrocima koji potiču migracije.

Stoga je uključenje zemalja Zapadnog Balkana koje su, kao tranzitne zemlje, bile teško pogođene izbjegličkom krizom, i Turske, bio ključni korak u pravom smjeru. Države članice moraju u potpunosti provesti naš zajednički migracijski akcioni plan sa Turskom koji je usvojen na najvišoj razini. Također, naši napori da dodatnom pomoći podržimo druge države koje zbrinjavaju izbjeglice, kao što su Jordan i Liban, ostaju i dalje ključni jer su te države na mnoge načine izloženije problemu. Pred februarsku konferenciju u Londonu koja će se baviti podrškom zemljama u južnom susjedstvu, Evropska komisija će predložiti ciljane mjere podrške. Iskustvo je pokazalo da je uspostavljanje produktivnih saradnji važnije nego ikad.

Naravno, ova vrsta saradnje nije jednosmjerna ulica. Ona se mora zasnivati na uzajamnom interesu, povjerenju i podijeljenim odgovornostima, i fokusirati na stvarne reforme i stabilizaciju. Pomno praćenje napretka, lični kontakti sa političarima, relevantnim akterima, predstavnicima civilnog društva, i – najvažnije – posjete zemljama (kojih je u mom slučaju bilo više od 50 tokom prve godine mandata) su ključni za proces saradnje. Moraćemo uložiti više energije i napora u narednoj godini kako bi politički proces u Siriji napredovao da bi se okončale patnje ljudi i time zaustavio jedan od glavnih uzroka izbjegličkih kretanja prema Evropi.

Proširenje i Evropska politika susjedstva: Stabilnost u interesu EU

U neposrednom okruženju, 2015. godina je također pokazala da je u našem vlastitom interesu da ponudimo našim susjedima vjerodostojnu dugoročnu perspektivu pridruživanja Uniji. Evropska perspektiva je važan poticaj reformi i ovaj ojačani pristup pokazuje prve pozitivne rezultate: Srbija je ove godine otvorila prva poglavlja; Crna Gora je otvorila dodatna dva; Albanija dobro napreduje; Bosna i Hercegovina se polako ali sigurno vraća na put prema EU, Kosovo je na dobrom putu prema viznoj liberalizaciji i nadam se da će, bazirajući se na našim naporima, biti moguće definitivno prevazići političku krizu u bivšoj jugoslovenskoj republici Makedoniji. Ulaganje EU u ove zemlje se isplaćuje: napredak na planu ekonomskih i demokratskih reformi u zemljama našeg neposrednog susjedstva je od suštinskog značaja za sigurnost, stabilnost i prosperitet svih Evropljana.

Također smo uspjeli uvesti novu dinamiku u saradnju sa Turskom. Moj cilj je od samog početka mandata bio da obnovim ulogu Turske kao važnog strateškog partnera i istovremeno jače insistiram na prijeko potrebnim reformama u zemlji, posebno na planu vladavine prava i pravosuđa. U Izvještaju za 2015. godinu smo bili smo veoma jasni oko toga šta očekujemo od Turske u vezi sa ovim političkim temeljima, bez kojih ne može biti napretka u pregovorima u pridruživanju. Isto se odnosi na akcioni plan koji će djelovati jedino ukoliko Turska ispuni odredbe u skladu sa jasnom definisanim standardima. Ta dva procesa su naravno povezana, ali ne postoji nikakav ‘dogovor’, i – kao što smo pokazali Izvještajima o proširenju – nećemo nikada praviti kompromis oko kriterija.

Također smo postigli dobar napredak na polju Evropske politike susjedstva predstavljanjem ambiciozne reforme koja će tu politiku učiniti djelotvornijom u postizanju stabilizacije, sigurnosti i ekonomskih reformi, i omogućiti efikasnije i pametnije načine razvijanja naših vrijednosti. Gruzija i Ukrajina su nedavno dobili pozitivne preporuke za viznu liberalizaciju – ključni rezultat za njihove građane – i danas obilježavamo novu razinu odnosa između EU i Ukrajine stupanjem na snagu trgovinskog ugovora (DCFTA) kao važnog dijela Sporazuma o pridruživanju. Sve ovo dokazuje snagu privlačenja Evropske unije van njenih granica. Reformisana Evropska politika susjedstva će postati iznijansirana alatka za saradnju i suverene izbore u vrijeme kada drugi pokušavaju da nametnu svoju volju susjedima.

Vrijeme za nacionalne solo nastupe je prošlo

Ako nas ovogodišnja izbjeglička kriza može nečemu naučiti, to je svijest da ćemo samo praktičnom saradnjom moći proaktivno, u składu s našim standardima i potrebama, oblikovati globalizaciju. Ovo se također odnosi na saradnju među državama članicama EU. Evropski projekat će uspjeti samo ako države članice EU shvate da je vrijeme za nacionalne solo nastupe prošlo. Nacionalno hvalisanje i politike vrste “ne u mom dvorištu” moraju biti stvar prošlosti. Ne iz dogmatskih ili ideoloških razloga, već jer jednostavno ne donose vrijednost pitanjima važnima za građane: slobodu, sigurnost, mobilnost.

Usprkos turobnom međunarodnom kontekstu i našim trenutnim unutrašnjim diskusijama, koje će se nadam se riješiti putem konsenzusa, ja vjerujem u Evropu. Ne zato što sam sanjar, već zato što sam realista. Uvjeren sam da će se EU, kao uvijek, izdignuti jača iz kriza koje će nas sigurno pratiti u Novoj godini, zato što nema efikasne alternative konstruktivnoj saradnji. Uspjet ćemo u ovom zadatku samo ukoliko izvučemo pravilne zaključke iz 2015. godine: da je održivije i pametnije graditi kanale saradnje umjesto zidova, i da saradnja, bilo u Evropi, bilo na globalnoj sceni, postiže bolje rezultate od izolovanih akcija. Moramo također biti svjesni da mir i stabilnost u Evropi umnogome zavise od uspješnosti naših napora na stabilizaciji susjedstva. Sa reformama provedenim prošle godine, i Evropska politika susjedstva i proces proširenja su opremljeni za ovaj izazov. U ovom duhu, želim nama i našim partnerima mirnu i prosperitetnu Novu godinu, zasnovanu na jedinstvu, solidarnosti i saradnji.