1.juli, 2014. godine

Uvaženi predsjedavajući Vijeća ministara, gospodine predsjedavajući, uvaženi gosti, dame i gospodo,

Hvala vam što ste mi omogućili da se obratim kao šesti po redu govornik, pogotovu nakon izlaganja gospodina Garry Jacobsa koji je upravo rekao sve ono što sam planirao istaknuti u svom obraćanju! Međutim, moje obraćanje ima nešto drugačiji pravac i nije mi namjera isticati ključne stvari koje su već prethodno navedene. Ali ću se nadovezati na ono što su spomenuli i gospodin ministar i predsjedavajući Bevanda, tokom svog obraćanja, a to je Forum za prosperitet i zapošljavanje, odnosno konferencija koju smo održali u maju i koja se nastavlja do 24. jula, kada ćemo imati u konačnici koje su to tačno predložene reforme koje treba provesti u prvom valu reformi.

Dopustite mi da pojasnim da je moj zadatak tokom današnjeg uvodnog dijela da nas podsjetim na nekoliko jasnih činjenica. Ovo radim u potpunosti svjestan činjenice da čvrsto vjerujemo da je puna zaposlenost moguća. Jeste moguća, ali zahtijeva političko vodstvo i to političko vodstvo kakvo nismo vidjeli u Bosni i Hercegovini od 1992. godine do danas, tako da je to stvarna prepreka koja je pred nama. Da bi učinili ono što moramo učiniti, imajte na umu da za to trebamo političku volju. Iz tog razloga pozdravljam mogućnost i današnju konferenciju, te pozdravljam priliku za ovakvom interakcijom, jer je upravo to izraz političke volje. Ona je sada napokon tu.

Dopustite mi da napomenem da sva diskusija tokom Foruma i zaključci o tome šta ćemo učiniti – sve počinje i završava sa zapošljavanjem. Međutim, nije dovoljno provesti reforme samo na tržištu rada, kao što smo svi vidjeli. Potrebne su desetine reformi i to su stvari koje su proizašle iz zaključaka koje smo imali tokom konferencije. Isto to smo čuli i od prvih pet govornika.

U ostatku svijeta ili barem u Europi, smanjenje nezaposlenosti zahtijeva rast BDP-a od oko 2%. U Bosni i Hercegovini, potrebno je šest (6). Pokušajte to shvatiti. Dakle, postoje neke strukturne stvari koje ovdje moramo rješavati a koje nisu povezane s tradicionalnom nezaposlenošću. Moramo ići dalje od toga.

Zapravo ono što je više puta istaknuto u diskusiji tokom trajanja Foruma za prosperitet i zapošljavanje je da naravno imamo neizravne faktore koji nisu zanemarljivi, poput makroekonomske stabilnosti, ali lično ne vjerujem da su valuta i slična pitanja pravi problemi koje ovdje imamo, iako nesumnjivo mogu potkopati čitav sistem. Zapravo, imamo vrlo dobar postojeći sistem. Smatram da je sistem stabilan. Dakle, nisu neizravni faktori ti koji su problem. Unutrašnji faktori su ono što bi istinski trebali uzeti u obzir. To su, naravno, pitanja koja se tiču poslovanja. Poreza koji morate platiti. Riječ je o lakšem pristupu dozvolama i tako dalje i tako dalje. Radi se o ohrabrivanju investitora da dođu u zemlju.

Jasno je da je i privatni sektor ovdje slab. To je činjenica kojom se trebamo pozabaviti. Mnoga preduzeća nikada nisu adekvatno restrukturirana. Vrijedni resursi se gube i sprječavaju dolazak drugih investitora. Dakle, pored toga, trebamo odgovarajuće investicijske planove, trebamo korporativno upravljanje osnaženo europskim standardima, kao i pristup finansijama, te okvir za stečaje.

Ono što nije prethodno spomenuto, ali ću ja naglasiti je da korupcija ubija. Nije dovoljna tek deklarativna podrška borbi protiv korupcije. Nije dovoljno samo uspostaviti tijela koja se bave korupcijom; trebamo se istinski uhvatiti u koštac s ovim problemom. U društvu treba postojati kultura, kao i kultura u vlastima i poslovnom sektoru da je korupcija neprihvatljiva. Ovu kulturu treba pokrenuti od vrha prema dolje, ali također graditi i odozdo prema gore. Potrebno je uraditi mapiranje parafiskalnih nameta, te troškove izdavanja dozvola. Ovo su neke od stvari koje treba uraditi.

Jutros ističem nedavna istraživanja u kojima se spominju neka od tih pitanja i stanje u sektoru zapošljavanja u zemljama zapadnog Balkana. Jasno je rečeno da su institucionalno uređenje tržišta rada, faktori troškova rada i ostale stvari u cijelom procesu problem – to smo znali i spomenuli smo to nekoliko puta jutros. Ali želim sada naglasiti jednu stvar koja se tiče mladih.

Mladi ovdje imaju poseban problem. Njihovo radno iskustvo je ograničeno. Za njih je vrlo teško da nađu zaposlenje. Mladi bi čak mogli biti i spremni da prihvate privremene angažmane za rad kako bi imali neki početak u životu i postali dijelom tržišta rada i to tržišta koje je jasno podijeljeno na ‘insajdere’ i ‘autsajdere’. Što znači da često zapadaju u ono što nazivamo siva ekonomija.

Ovdje imamo problem s mladima. Jedna od osam osoba u kategoriji od 16 do 24 godine starosti je zaposlena u Bosni i Hercegovini. U Europi, to je jedna u tri. Nezaposlenost mladih je specifičan dio sektora zapošljavanja koji treba razmotriti.

Međutim, pozabavimo se s par primjera, ako se doista želimo baviti pitanjem ekonomije i pune zaposlenosti. Ako poslodavac u Bosni i Hercegovini plaća, recimo (a znam i svjestan sam da je to visoka plata), nekih 1.000 KM za potencijalnog zaposlenika, prvo morati platiti u prosjeku oko 600 KM državi za poreze i doprinose za socijalno osiguranje. Ovakva plaćanja značajno odvraćaju od zapošljavanja i o tome nema sumnje. Također, to često rezultira poslodavcima koji odlučuju ne prijaviti zaposlene pojedince državi. Radnici na taj način ulaze u sivu ekonomiju, čime se smanjuje pristup socijalnoj zaštiti. Nema doprinosa za penziono i zdravstveno, te stoga nisu aktivni učesnici u punom smislu na koji bi to trebali biti. Potom se registriraju kao nezaposleni. Nadalje, to znači da smo u aprilu 2013. godine registrirali oko 550.000 nezaposlenih, a vjerujemo da je stvarni broj možda bliži 190.000, što je 27,6%, a ne 44%.

No, problem je u tome što zapravo imate sistem kojim vas tržište rada potiče da postanete dijelom sivog tržišta rada, da se ne registrirate kao zaposlenik, već kao nezaposleni, čime stvarate dvostruki problem. Po mom mišljenju, pravi problem, u procesu donošenja odluka o politikama u mom svakodnevnom radu, jeste brojka o najnižoj aktivnosti u Europi. Samo 44% radno sposobnog stanovništva učestvuje. 44%. Samo polovica vašeg stanovništva aktivno učestvuje na tržištu rada. Ta brojka je zapanjujuća. To brojka je pravi problem u Bosni i Hercegovini. I to je brojka koja se treba mijenjati.

No, kako je već rečeno, ova promjene ne možete provoditi izolovano. Kasnije tokom mjeseca ćemo imati naše praktične prijedloge šta treba učiniti, ali mogu jasno istaći da pored rješavanja nezaposlenosti, pored rješavanja rigidnost tržišta rada, pored rješavanja svih ostalih pitanja koja su spomenuta jutros, socijalna pomoć je sljedeće veliko pitanje koje treba rješavati.

To ne znači da Bosna i Hercegovina nema izdvajanja za socijalnu pomoć. Zapravo, u postocima BDP-a, Bosna i Hercegovina troši dvostruko više u odnosu na ostatak regije za socijalnu pomoći. Problem je u tome da sistem socijalne zaštite nije usmjeren na one u stanju socijalne potrebe. Normalno, trošite 2% svog BDP-a za socijalna izdvajanja. U Bosni i Hercegovini trošimo 4%. Obično su ti rashodi raspoređeni tako da je 40% vaših izdvajanja usmjereno na najsiromašniju petinu. Međutim, u Bosni i Hercegovini izdvajate 20% za najsiromašniju petinu. Ostatak ide osobama na osnovu njihovog statusa, a ne u skladu s potrebama.

Potrebna vam je temeljita promjena sistema socijalne zaštite, tako da sredstva dobiju siromašni i ljudi u stanju stvarne potrebe. A ta reforma vam je potrebna istovremeno kada i reforma tržišta rada, jer ne možete provesti reformu tržišta rada, ako nemate sigurnosnu mrežu socijalne zaštite za ljude koji će neminovno biti pogođeni reformama. Ne možete uraditi privatizaciju svojih poslovnih subjekata ako ne može zaposliti i otpustiti radnike, ako nemate socijalni sistem za zbrinjavanje.

Zaključci našeg Foruma za prosperitet i zapošljavanje blisko su povezani s onime što ćete sigurno zaključiti i danas, a to je otprilike oko šest područja gdje su potrebne temeljne reforme u Bosni i Hercegovini u rješavanju problema broj jedan u ovoj zemlji, odnosno, nezaposlenosti.

Dana 24. jula, nadamo se, u istoj prostoriji, mi ćemo predstaviti naše prijedloge. Pažljivo ćemo saslušati ono što imate za reći tokom dana. Još jednom vam se zahvaljujem na pozivu. Želim da pohvalim ovu inicijativu i, naravno, moje osoblje će biti ovdje s vama te pažljivo pratiti diskusiju.

U ZAKLJUČKU: Puna zaposlenost je moguća, ali je potrebna politička volja. Ako postoji politička volja, možemo to učiniti, trebamo to učiniti i način da to uradimo je sveobuhvatan reformski proces koji počinje u najkraćem mogućem roku.

Zahvaljujem.