Govor Jirgisa Vilcinskasa, šefa Odjela za EU integracije, Delegacija EU u BiH/Kancelarija Specijalnog predstavnika EU u BiH.

Najprije želim zahvaliti organizatorima i moderatorima za njihov doprinos. Želio bih da podijelim s vama razmišljanja o promociji izvoza na evropski način i kakvo partnerstvo je potrebno sa BiH.

Ostvarivanje rasta putem trgovinske razmjene je centralni stub strategijske politike mnogih zapadnih ekonomija. Ekonomije koje su usmjerene na izvoz vuku prednost iz bolje raspodjele resursa, ekonomije obima, znanja i inovacija. Ove politike dovele su do dvostruko većeg rasta vrijednosti trgovine proizvodima u EU, sa 2000 na 4200 milijardi evra u periodu 2000 – 2010.

Međutim, kao i mnogo šta drugo u eri globalizacije, obrasci izvoza se mijenjaju, i to ne samo između država nego i šire. Tehnologija je proširila predmet trgovanja, a lanci snabdijevanja su ga  usložnili. U globalnim razmjerama, danas je čak i najveća ekonomija u EU, Njemačka, mala i otvorena, čija radna mjesta i prihod zavise od plasmana unutar i izvan Evropske unije.

Promovisanje izvoza takođe je pretrpjelo promjene. Prošlo je vrijeme kada su se velike vlade hvalisale svojim kapacitetima da održavaju svoja preduzeća, a ambasade bile glavni protagonisti nacinalnog izvoza. U stvari, današnje vlade moraju izvoznicima da dokažu vrijednost koju su stvorile kao davalac usluga ili da rizikuju gubitak podrške preduzeća.

Međutim, to ne znači da vlade nisu bitne. U ambijentu izuzetno velike konkurencije, instrumenti za promovisanje izvoza su suštinski faktor uspjeha ekonomije, naročito za najosjetljivije – male i srednje izvoznike. Stoga, šteta je što ova zemlja još uvijek nema jednu viziju (strategiju) rasta i promovisanja izvoza. Uz to, nema ni strategiju za mala i srednja preduzeća.

Vjerovali ili ne – iako mnoga evropska preduzeća rade u evropskim, a sve više i globalnim razmjerama – promovisanje izvoza i dalje je u rukama država članica EU.

Većina njih radi na „osnovnim“ aktivnostima promovisanja trgovine, kao što su pomoć kod spajanja preduzeća, sajmovi trgovine, poslovne misije i istraživanje tržišta. U mnogim oblastima ekonomske diplomatije i kod velikih ugovora o nabavci prevladavaju pitanja konkurencije između država članica EU.

Međutim, Evropska komisija, države članice i preduzeća djeluju kao partneri, čime maksimalno povećavaju svoju snagu sa ciljem da uklone trgovinske prepreke i uđu na tržišta trećih zemalja. Dobar primjer za to je onlajn baza podataka Evropske komisije o pristupu tržištu (molim vas da je pogledate), kao rezultat vrhunske tehnologije. I znate šta – danas sve više izvoze  upravo mala i srednja preduzeća, koja  često nailaze na trgovinske prepreke, od tehničkih do onih manje očiglednih.

Dame i gospodo,

Šta je zajedničko njemačkom Poršeu, hrvatskom Meggleu, švedskoj IKEI? Svi ovi lideri, bilo u svijetu ili regionu, imaju pouzdane dobavljače iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. To su bh. preduzeća koja su počela kao mikro preduzeća, u garaži li stanu, a sada su prerasla u uspješna mala i srednja preduzeća, koja otvaraju nova radna mjesta u lokalnoj zajednici, plaćaju poreze i osvajaju izvozna tržišta.

Ako se išta može naučiti iz ranijih grešaka država članica EU, onda je to da vlade obično zaboravljaju da su upravo mala preduzeća stvarni lideri i žila kucavica lokalne ekonomije.

Njihovi interesi se zaboravljaju, a ova preduzeća prva osjećaju uticaj krize kada njihovi redovni klijenti ostanu bez gotovine. Uprkos tome, ona se prva i prilagođavaju, prva uviđaju nove mogućnosti trgovine i maloprodaje i stvaraju nove proizvode.

U EU, mala preduzeća drže dvije trećine radnih mjesta u privatnom sektoru i – što je još važnije – tokom proteklih pet godina otvorila su 85% novih radnih mjesta, od poljoprivrede do prerađivačke industrije. Ona se takmiče sa jeftinijim proizvodima iz azijskih zemalja investiranjem u proizvode visoke dodate vrijednosti i novim dizajnom.

Ako se išta može naučiti iz uspjeha EU, onda je to da povećanje broja malih i srednjih preduzeća kao aktivnih izvoznika mora da bude obaveza!

Proširivanje lepeze proizvoda i tržišta takođe čini čuda!

Povećanje dodate vrijednosti proizvoda BiH u pogledu dizajna, inovacije, kvaliteta i dobar kvalitet po prihvatljivoj cijeni umjesto sâme cijene – donijeće veću dobit!

Istraživanje sprovedeno među 9000 preduzeća iz EU pokazuje da internacionalizacija malih i srednjih preduzeća stoji u vezi sa veličinom preduzeća i poznavanjem programa pomoći iz javnih sredstava. Mala preduzeća su obično usmjerena samo na lokalno tržište. Ako želite da budete veliki – morate izvoziti!

Korišćenje elektronske trgovine i uvoznih proizvoda (npr. kao ulaznih veličina za proizvode) takođe doprinose internacionalizaciji. Ono što mene istinski ostavlja bez daha jeste činjenica da su preduzeća koja su aktivna na međunarodnom nivou tri puta inovativnija od ostalih konkurenata!

Dame i gospodo,

Istorija se ubrzava. Velikoj Britaniji je trebalo 155 godina da udvostruči svoj BDP po glavi stanovnika, SAD-u 50 godina, a Kini svega 15. Koliko godina je potrebno Bosni i Hercegovini da ostvari suficit spoljnotrgovinske razmjene, da ostvari punu zaposlenost i udvostruči svoj BDP? Sumnjam da iko, uključujući i ministra Šarovića, Sprmože da odgovori na to pitanje.

Naročito sada, kada je spoljno okruženje tamno kao kišni oblaci, kada se za evrozonu predviđa kontrakcija u 2013, kada pristupanje Hrvatske EU donosi prepreke izvozu nekih bh. proizvoda i uz to izvoz ne pokriva čak ni 2/3 uvoza u BiH?

Ali, šef kabineta predsjednika Obame rekao je: ‘ne treba protraćiti dobru krizu’.

Proces priprema za prihvatanje evropskih standarda i pametnija promocija izvoza će povećati konkurentnost bh. kompanija. Nadam se da će ovo podići neke iz “zamke” cijene konkuretnosti, koja je korist kratkog daha – tehnologija i znanje donose dugoročne koristi.

Na nacionalnom nivou, to znači sprovođenje strukturnih reformi koje su odlagane decenijama. Modernizovanje javne administracije. Smanjenje nepotrebnih troškova. Smanjenje nečijih interesa i privilegija. Reforma tržišta rada radi ostvarivanja ravnoteže između zaštite i fleksibilnosti, uključujući javni sektor. Veća odlučnost kod ukidanja unutrašnjih prepreka, iskorišćavanje potencijala obnovljivih izvora energije. Otvaranje sektora, kao što su energetika, saobraćaj i telekomunikacije sa ciljem da se promoviše inovacija i smanje cijene u korist potrošača.

Mnogi će reći da je sve ovo preambiciozno postavljeno, da nije realno, da to nije pravi  način rješavanja stvari u BiH. Ali, da li je realno nastaviti kao do sada? Da li je realno da je više od 60% mladih nezaposleno? Da li je realno misliti da BiH može da zadobije povjerenje finansijskih tržišta samo time što će usvojiti budžete na vrijeme, kao prijatno iznenađenje za razliku od prakse iz proteklih godina? Meni se čini da takva stvarnost nije realna.

Na kraju, ništa manje važno – o partnerstvu.

EU i njena delegacije u BiH i Specijalni predstavni EU u BiH su ako ne najveći, a ono najsvestraniji i najentuzijastičniji promoter izvoza iz BiH u zemlji! Objasniću zašto.

Prije svega, tri godine nakon što je naš „ugovor“ – Privremeni sporazum  – stupio na snagu, uvoz iz EU povećan je za 16%, dok je izvoz povećan za čak 53%. Ako bi pristupanje Hrvatske dovelo do punog uvođenja evropskih standarda za namirnice životinjskog porijekla, BiH bi otvorila bukvalno nepresušno tržište za svoje organske proizvode i svoj poljoprivredni sektor uvela u novu, svjetliju budućnost.

Drugo, naš sve i jedan politički prioritet, bilo direktno ili ne, odnosi se na rast izvoza iz BiH. Uzmimo, recimo, popis domaćinstava za koji se EU zalaže i koji finansira – iz popisa će se dobiti osnovni podaci za poslovne investitore i pomoći da se obuka i školovanje prilagode potrebama tržišta. Savjet za državnu pomoć je neohodan za fer konkurenciju. Instrument za pretpristupnu pomoć – tj. investicije, vrijedne u prosjeku 100 miliona na godišnjem nivou, u vladavinu pravu i reformu javne uprave. I vladavina prava i reforma su neophodne za napredovanje u okruženju bez korupcije, po mjeri preduzeća. Da ne spominjem sredstva koja odlaze u razvoj infrastrukture (puteve) i projekte vrijedne 15 miliona evra, koji malim preduzećima donose direktnu korist. Naša podrška malim i srednjim preduzećima usmjerena je na transfer znanja i novih tehnologija, standarde kvaliteta, infrastrukturu, i drugo.

Da zaključim, EU je spremna da pomogne BiH da razvije konkurentnost i uvede evropske standarda kako bi izvozila na evropsko tržište. Ali, EU ne može uraditi domaću zadaću umjesto vas.

Hvala na pažnji!