U Sarajevu je održan Forum za prosperitet i zapošljavanje u BiH. Kako vidite domete tog skupa i šta sada nakon što je održan?

Pokušali smo da na jednom mjestu okupimo različite aktere i da razgovaramo o ekonomskim temama. Čak i prije ovih nepogoda i poplava, koje su pogodile BiH, stanje u zemlji je bilo veoma krhko i postojalo je mnogo različitih ekonomskih problema: visok stepen nezaposlenosti koji posebno pogađa mlade ljude, izuzetno problematični uslovi za otvaranje novih preduzeća, visoka javna potrošnja, mnogo novca izdvojenog za socijalna davanja koja ne daju rezultate i koja su neefikasna… Ono što je iznenađujuće jeste da ova pitanja koja su izuzetno važna nisu pretjerano prisutna u političkom diskursu u zemlji i mi smo smatrali da je izuzetno potrebno promovirati debatu i diskusiju na ove teme i upravo to je bio jedan od ciljeva – da se okupe različiti akteri koji mogu sjesti za isti sto i razgovarati na ove teme kako bi se one uključile u političku diskusiju u zemlji i da na ovaj način utičemo na teme u predizbornoj kampanji.

Može li se već sada govoriti o rezultatima Foruma jer je u javnosti ova ideja izuzetno dobro prihvaćena, a poziv stanovništvu BiH da Vam uputi svoje ideje ljudi su shvatili kao konačnu promjenu kursa EU u BiH i fokusiranje na obične ljude?
 
Malo je vremena prošlo, ali mislim da možemo reći da smo pokrenuli proces koji će trajati nekoliko narednih mjeseci. Mi se nadamo da ćemo moći uticati na političku debatu pred izbore, a neke rezultate imamo već sada jer dolaze ideje, imamo cijele grupe koje dostavljaju svoje prijedloge o tome kako pokrenti aktivnosti i kako iskoristiti komparativne prednosti BiH, prvenstveno u poljoprivredi i proizvodnji hrane, ali očekujemo još takvih prijedloga. Praktičan rezultat koji imamo već sada jeste to da smo već tokom Foruma identifikovali nekoliko različitih, ali vrlo konkretnih pitanja i na osnovu njih smo definisali zaključke koji su dostupni na našoj web-strani. Urađena je i analiza problema na osnovu koje smo identifikovali šest oblasti u kojima posebno treba raditi, ali se već sada naziru i jasna rješenje kako se baviti tim problemima.

S obzirom na to da ste pozvali ljude da daju ideje, da li taj prostor za ideje još uvjek postoji i da li postoji mogućnost da EU podrži neke od tih ideja?

Apsolutno! Dio procesa uoči samog Foruma je bio angažman putem društvenih mreža i imali smo otvorene grupe na facebooku i twitteru gdje su korisnici mogli komentarisati Forum. Imali smo značajan broj posjeta i tokom Foruma i poslije, a to će u narednim danima ostati jedan od načina komunikacije.

Kako tumačite to da ministri finansija nisu bili na ovom važnom skupu?

Mi smo pozvali veliki broj različitih sagovornika i entitetske premijere i gradonačelnika Brčko Distrikta, ali oni nisu bili u mogućnosti da prisustvuju i to su najavili. Na njima je bilo da odluče ko će ih predstavljati i ja ne mogu komentarisati njihove odluke o tome. Ideja i pristup koji smo mi primijenili kod organizacije jeste da izbjegnemo da imamo formaliziranu diskusiju samo sa predstavnicima institucija, nego da imamo što otvoreniju diskusiju koja uključuje i civilno društvo, različite organizacije, stručnjake iz različitih oblasti i uspjeli smo da ih okupimo na ovom forumu. Imali ste, recimo, primjer da je izlagač iz institucije i sa formalnim izlaganjem, a da potom uslijedi radionica u kojoj svi akteri to komentarišu, a mogli su da se uključe i ljudi koji nisu imali direktne veze sa tom temom.
 
Da li je to onda taj novi pristup EU u BiH o kom političari govore u posljednje vrijeme?

Možda ima nekih elemenata novog pristupa, ali mislim da su to dešavanja i promjene nastale usljed februarskih događaja koji su pokazali nove zahtjeve stanovništva. Naime, očito je da postoji dio stanovništva koji pokušava da od svojih kreatora politika traži nove akcije i ovo je bila jedna od takvih mogućnosti.

Postoje ocjene da se i EU baš nije najbolje snašla u BiH, da nije bila dovoljno jedinstvena i odlučna, da je insistirala na presudi iz predmeta Sejdić i Finci umjesto na ekonomiji i rastu kvaliteta života. Postoji li mogućnost da presuda Sejdić i Finci prestane biti preduslov da BiH aplicira za kandidatski status, a da taj preduslov postanu ekonomija i zapošljavanje?
 
Formalno govoreći, uslovi su uslovi i moraju se ispoštovati. U ovom trenutku ja sumnjam da ćemo vidjeti bilo kakve promjene uvijeta koje je BiH dobila za daljni napredak na putu ka EU. Drugim riječima – mislim da nema kratica koje bi BiH mogla iskoristiti, neće biti specifičnih uvjeta koji će se prilagođavati BiH. Proces pristupanja i pridruživanja je najvećim dijelom tehnički proces i BiH će morati, kao i druge zemlje, da prođe kroz njega. Način na koji su određeni prioriteti ili kojim se bavimo određenim pitanjima je nešto što može da prođe određene prilagodbe, ali principi ostaju isti, a to su principi proširenja koji su isti već 50 ili 60 godina.

Ali bilo je preinaka u slučaju Rumunije, Bugarske… pa i prema Turskoj… Kasnije se pokazalo da su to bile političke odluke. Da li je to moguće i u slučaju BiH?

Apsolutno, jer je generalni pristup evoluirao i to na osnovu naučenih lekcija iz ranijih primjera proširenja. Upravo primjeri Rumunije i Bugarske – nakon njihovog pristupanja došlo je do promjene redoslijeda otvaranja poglavlja u procesu pregovora, pa su nakon njih prva poglavlja postali vladavina prava i javna uprava. To su principi koji trebaju biti tako primijenjini i evo primjenjuju se na Crnu Goru i Srbiju. Još jedan od razloga je što poglavlja 23 i 24 zahtijevaju mnogo više vremena nego druga i logika je bila: što se prije otvore bit će više vremena za uraditi prilagodbe u ovim oblastima koje su za EU krucijalne.

Ali za BiH nije sporno pitanje kratica nego promjene prioriteta, pa da ne bude Sejdić i Finci nego zapošljavanje, ne uspostava institucije nego nešto drugo?

Ta pitanja su bila polazišta i temelj za Forum i to su pitanja na koja smo mi usmjerili svoju pažnju jer mislimo da zaslužuju da budu prioritet i mi se nadamo da će ona dobiti tu pažnju.

Plašite li se da će opet više pažnje ipak izazvati politička pitanja nego teme sa Foruma koje su vezane za elementarna životna pitanja?

Nije to strah ili neko slično osjećanje. Proces pristupanja jednostavno podrazumijeva neka pitanja i ne može se odvijati bez aktera institucija i politike i, u konačnici, svi oni imaju svoju ulogu, a institucije djeluju u okviru tog mehanizma.

Kakva je danas ocjena rezultata posljednjeg kruga priključenja: kriza u Sloveniji, Orban u Mađarskoj…?

Lično vjerujem da je proces proširenja najbolji instument vanjske politike i najbolji instrument EU koji osigurava da vrijednosti EU budu prenešene na zemlje koje su decenijama prije toga bile odvojene od zajednice. To je proces koji je donio mir i stabilnost kontinentu, ne samo u posljednjoj deceniji, nego od kraja Drugog svjetskog rata, a istovremeno je kreirao prosperitete koji su do tada bili nezabilježeni. Recimo, zemlja u kojoj sam ja rođen je tradicionalno bila zemlja koja je vijekovima izvozila stanovništvo, stvarala emigrante, posebno u XX vijeku, uoči II svjetskog rata. Ljudi su tada odlazili u Ameriku i drugdje zbog siromaštva i drugih problema, ali ekonomski razvoj koji je u velikoj mjeri povezan sa članstvom Italije u Zajednici i Uniji je rezultirao time da smo u jednom trenutku bili peta industrijska sila u Evropi. Slično vrijedi i za Grčku, Španiju, zemlje srednje i istočne Evrope koje su se pridužile 2004. Istina jeste da smo imali krizu i da će se neke institucionalne politike mijenjati, ali bogatstvo koje imate u tim zemljama sada je neuporedivo sa siromaštvom koje je postojalo prije i ne bi ga bilo da nije bilo EU.

Ne slažemo se sa tim jer ono što smo imali u Grčkoj ne može se nazvati momentom. Mnoga su pitanja tada postavljena i evo dobili smo final na izborima za Evropski parlament – oni koji su glasali se ne slažu sa tim što ste rekli. Možete li prokomentarisati te rezultate?

Izbori su trenutak kada građani izlaze da glasaju i ja se ne bih složio sa tim da se građani ne slažu, a imate i različita događanja u različitim zemljama. Rekao bih da su u velikoj mjeri evropski izbori evropski samo po svom nazivu jer većinu izbora i dešavanja karakteriziraju nacionalna pitanja u pojedinim zemljama pa, zbog određenih dešavanja ili rezultata određenih stranaka, na izborima imate pobjede stranaka koje su kritičari evropskog puta, ali imate i obrnutih situacija. Jedna od takvih je i moja zemlja. Stvar koju često zanemarujemo je izlaznost, odnosno podatak o tome koliko ljudi je izašlo i dalo glas.

Kao u BiH.
 
Možete primjetiti da su zemlje u kojima smo imali snažniji nastup proevropskih glasova, zemlje gdje je bila veća izlaznost tako da to daje dodatnu legitimaciju mom stavu.

Imate li neku procjenu kakve je promjene moguće očekivati nakon ove promjene strukture Evropskog parlamenta, a u svjetlu kriza u Španiji, Grčkoj, Portugalu i drugdje? Problemi su negdje ekonomija, negdje ljudska prava, negdje nešto drugo…

Sastav Evropskog parlamenta je takav da njime i dalje dominira velika većina proevropskih snaga, a prisustvo euroskeptika je i dalje marginalno, iako značajnije nego ranije, ali u političkom smislu još uvijek zanemarivo. No, da ne budem arogantan i bezobziran, ne smije se u potpunosti zanemariti određeni broj građana u različitim zemljama EU koji razvija izrazito kritičan stav prema radu i funkcionisanju EU. To treba uzeti u obzir i prilagoditi ciklus rada i parlamenta i institucija u narednom petogodišnjem mandatu.

Hoće li sa tom strukturom biti teško odgovoriti na ove krize i izazove jer ih možda u budućnosti bude još više?

Sačekat ćemo da vrijeme pokaže, jer i dalje imate većinu koja je prisutna i treba sačekati izbore predsjedavajućeg Evropskog vijeća, Evropske komisije i novog visokog predstavnika za vanjsku politiku. Ono što je važno jeste da imamo pozitivnih snaga i koncenzus oko bitnih stvari i da postoji dovoljno političke snage da očekujemo evoluciju, a ne revoluciju.

Činjenica je da su nas početkom ovog vijeka dobro uplašili Umberto Bosi i Lega Nord – mislili smo da se ponavlja BiH, ali se ništa nije desilo. Sada u Mađarskoj imamo Orbana, u Francuskoj Le Pena, Vildera u Holandiji, Nova demokratija je u Švedskoj dobila sedam posto, u Srbiji su pobijedili radikali i imamo ovakav rezultat izbora u Evropi…

U svakoj zemlji dobar političar je neko ko pronađe način da građane ubijedi u ispravnost svojih poruka, da nađe način da svoje vrijednosti približi građanima da ih oni počnu prepoznavati kao svoje i svi ti ljudi o kojima govorite su našli taj način. Ponekad, u periodima kriza generalno, populističke poruke imaju mnogo lakši prolaz i prihvatljivije su nego neke druge koherentnije, konciznije poruke. Upravo zbog toga su članstvo u EU i postojanje pravne stečevine dobar odbrambeni mehanizam od ovakvih udara i imate zemlje koje su se zbog ove pravne stečevina odrekle dijela svog suvereniteta i prenijele ga na institucije EU, prvenstveno u oblasti trgovinskih i konkurencijskih zakona, a imate i primjer ustavnih promjena u kontekstu ove pravne stečevine. U Mađarskoj je, recimo, pokrenut proces u kojem se kritizira način izmjena ustava u toj zemlji.

A šta je sa pristupom Turske? Do kada će trajati taj proces jer sa jedne strane EU kaže i treba i ne treba, Turska i bi i ne bi, a sve traje jako dugo iako Turska ima tih 80 miliona ljudi koji trebaju evropskim fondovima?

Turska je otvorila određena poglavlja, postoji određeni broj kriterija koji uslovljavaju otvaranje drugih poglavlja za pregovore koje je definirala EU, a na vlastima Turske je brzina provođenja reformi. Kako će se proces dalje odvijati, zavisi od tamošnjih vlasti. Mislim da je situacija dosta slična kao u BiH – imate uvjete koje morate ispuniti i od toga zavisi vaš daljnji napredak.

A njima se sada i ne ulazi u EU?

To je pitanje političke odluke i izbora svake zemlje. Uostalom, i Island je jasno rekao da u ovom trenutku obustavlja proces pregovaranja o pristupanju, barem za sada, i to je nešto što odlučuje vlast svake zemlje ponaosob.

Poplave su toliko jako pogodile BiH da neki govore da je ovo prilika za kompletno resetovanje stanja i kompletnu promjenu pravca. EU je značajno angažovana kroz različite vidove pomoći i nedavno je odobreno 65 miliona eura koji nisu vezani za IPA ili Humanitarni fond, ali to je zajednička pomoć za BiH i Srbiju. Kako će to biti podijeljeno između zemalja i kako će se distribuirati?

Naša pomoć će biti mnogo veća od toga. Ono što upravo radimo jeste da, u saradnji sa Svjetskom bankom i UN-om, procjenjujemo štete, a sljedeći korak je definisanje resursa, ne samo EU nego svih drugih koji bi mogli pomoći u sanacijii. Mislim da je nepotrebno baviti se pitanjima koji instrumenti će biti korišteni ili kako će pomoć biti podijeljena jer želim naglasiti da će BiH na kraju ovog precesa dobiti mogućnost da se štete saniraju. Činjenica jeste da BiH i Srbija ili Hrvatska ne mogu koristiti iste fondove i sredstva, odnosno da BiH ne može koristiti Fond solidarnosti jer ne postoji zakonska mogućnost za to.

Ali, gospodin Vjekoslav Bevanda je rekao da je komesarka Evropske komisije za krizne situacije rekla da će moći?

Možda je neki nesporazum ili nerazumijevanje oko toga, ali o tome nije bilo riječi i nema tehničke mogućnosti ili zakonske osnove da BiH povuče taj novac.

Može li EU pomoći da BiH izbjegne korupciju ili zloupotrebe kod podjele humanitarne pomoći i donacija jer sada, dok se dijele paketi hrane, vidimo da ima nepravilnosti, a uskoro dolaze veći novac, infrastrukturni projekti…

Pomoć koja dolazi iz EU će biti pod istim upravljanjem kao i do sada i ugovorni organ je za sva ta sredstva u našoj zgradi, a mi imamo svoje procedure, standarde, kontrolu utroška i superviziju, što garantuje da će naša pomoć biti dostavljana na najbolji mogući način.

Kako komentarišete dosadašnje ponašanje vlasti oko prikupljanja i podjele donacija? Jedni su centralizovali cijeli proces, drugi su to ostavili dosta široko, a na svim stranama je veliki broj nezadovoljnih žrtava poplava?

Koordinacija, po mom mišljenju, nije pretjerano dobro funkcionisala, ali lično sam se uvjerio da je koordinacija između Koordinacijskog centra Ministarstva sigurnosti, različitih nivoa civilne zaštite u cijeloj zemlji i timova na terenu zaista postojala.

Dugo ste u BiH i stiče se utisak da volite ovu zemlju, ali kakav je Vaš lični utisak: da li je EU u BiH uvijek bila na visini zadatka ili je bilo neznanja, nesnalaženja…? Ne morate odgovoriti, ali…

Uvijek postoji prostor za poboljšanje.