Na ovaj Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, pridružujem se mnogima širom svijeta u obilježavanju najgoreg zločina u istoriji čovječanstva, zločina u kojem je u nacističkim logorima smrti ubijeno šest miliona Židova, kao i milioni drugih nevinih žrtava, poput Roma, političkih zatvorenika, ratnih zarobljenika, osoba s invaliditetom i homoseksualaca.

Ove godine, Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta je od posebne važnosti jer se podudara s 70. godišnjicom oslobođenja koncentracionog logora smrti Auschwitz-Birkenau.

Nikada ne smijemo zaboraviti stradale u holokaustu, kao što ne smijemo zaboraviti ni svakodnevnu borbu preživjelih koji još uvijek u sebi nose ne samo bolna iskustva, već i sjećanja koja predstavljaju pouku za buduće naraštaje.

Za nas u Europi, današnja ceremonija obilježavanja se odvija u kontekstu otriježnjenja. Nedavni teroristički napad na jedan od košer-supermarketa u Parizu, u kojem su ubijene četiri osobe, predstavlja zlokobni podsjetnik na prisustvo nasilnog antisemitizma. Sedamdeset godina nakon holokausta, u Europi postoje židovske zajednice koje se ponovno osjećaju ugroženima.

Stoga danas, više nego ikad, nije dovoljno reći „Nikad više“. Ove riječi moramo pretočiti u djelo. Danas, više nego ikad, moramo upoznati generacije rođene nakon holokausta sa užasnim dešavanjima na europskom tlu i educirati ih da se suprotstave antisemitizmu i svim oblicima diskriminacije.

Prema riječima Prime Levija, poznatog talijanskog pisca koji je preživo Auschwitz: „Nije jednostavno niti ugodno kopati po ovom ponoru okrutnosti, a ipak mislim da druge nema, jer ono što je moglo biti urađeno jučer može se iznova pokušati počiniti i sutra i moglo bi nadjačati nas i našu djecu“.