Brisel, 07.10.2014.

“Govorit ću na engleskom, pa se ispričavam svojim frankofonim kolegama jer bi mi za francuski trebalo više vremena. S engleskim je moj zadatak malo lakši s obzirom da imam 15 minuta da opišem planove za predstojećih pet godina širom svijeta, što je posebno komplicirano, a za nekoga iz Italije gotovo nemoguće. Prema tome, računam da veoma dobra pitanja kako bi detaljnije opisala mnoge aspekte. Počet ću od nas. Živimo u teškim vremenima. Svuda oko nas, ako pogledate Kobane, ako pogledate 3600 žrtava u Ukrajini i približno isti broj ljudi koji je do sada preminuo od Ebole, ako pogledate ka jugoistoku, ako pogledate Lampedusu – gdje sam bila prije nekoliko dana – i ako pogledate globalna pitanja koja se čine udaljenim, a ipak utiču na živote naših građana i na našu budućnost, mislim da je pitanje na koje moramo odgovoriti ono koje nam postavljaju naši građani.  U ovom kompliciranom svijetu, u ovim teškim vremenima, šta čini Evropska unija? Koja je naša pozicija? Kako osigurati da odigramo svoju ulogu u ovim teškim vremenima?

Imamo svoja sredstva. Rekla bih da zahvaljujući Lisabonskom ugovoru ta sredstva imamo. Uspostavljena je Služba za vanjsko djelovanje. Sljedećih pet godina trebamo provesti oblikujući našu zajedničku politiku, našu zajedničku viziju i našu zajedničku strategiju. To je moj prvi zadatak za predstojećih pet godina — oblikovati istinski zajedničku politiku.  Znam da to nekima od nas zvuči naivno -možda i Vama, ne znam. Govori se da će države članice naravno uvijek imati svoju vanjsku i sigurnosnu politiku, a neki kažu da nam ne treba 29-ta i ja se s tim u potpunosti slažem.  Ali, u isto vrijeme, svi mi ovdje i svi ljudi izvana dobro znaju da se s ovim teškim vremenima u ovako kompliciranom svijetu nećemo moći nositi ako zajednički ne budemo izvršavali naše dužnosti i naše odgovornosti.  Naše razmišljanje mora biti ambiciozno i moramo djelovati zajedno.  Potrebna nam je dugoročna vizija za sprečavanje kriza i upravljanje situacijom nakon kriza.  Moramo razmišljati ambiciozno uz dalekosežni pogled na globalni krajolik i moramo shvatiti da je sve to u našem interesu. 

Ne postoji niti jedan unutrašnji prioritet Evropske unije koji nije povezan za nekom vanjskom dimenzijom.  Postoje stvari koje danas nijedna naša država članica ne može postići samostalno.  Zbog toga vjerujem da nam je u interesu da učinimo ono što je Predsjednik Juncker spomenuo u svom govoru pred Parlamentom u julu, a to je da maksimalno iskoristimo potencijal EU za vanjsko djelovanje.  Šta nam je, po mom mišljenju, potrebno za postizanje ovog cilja? Tri stvari. Prvo, mislim da svi moramo preuzeti vlasništvo, sve države članice. Od samog početka moramo zajedno graditi našu zajedničku viziju.  Prekasno je usaglašavati tekst koji je već na stolu.  Prekasno je reagirati na krizu koja je već u jeku. Od samog početka moramo imati zajedničku viziju.  Stoga ću svoj mandat u prvim mjesecima posvetiti posjetama 28 glavnih gradova – počevši sa sljedećim predsjedavanjem, odnosno Latvijom – gdje ću se sresti ne samo s vladom i ne samo s ministrima vanjskih poslova u vladi, već i sa parlamentom, i članovima Evropskog parlamenta ako budete na raspolaganju, sa NVO-ima, organizacijama civilnog društva, radnim grupama, akademskim i zajednicama vanjskih poslova u svakoj državi članici kako bi gradili zajedničku viziju i prioritete za vanjsku i sigurnosnu politiku Evropske unije — kako bi započeli tu izgradnju.  Pozitivno je što pred sobom imamo pet godina da radimo zajedno. 

Drugo, moramo raditi zajedno. Bit ću sretna ako za pet godina više ne bude ‘nas’ i ‘njih’ kada evropske institucije budu govorile jedna o drugoj, već samo budemo ‘mi, Evropska unija’ – a to znači Komisija, EEAS, Vijeće i Evropski parlament.  Želim raditi na povezivanju institucija, a znam da ću imati posebnu odgovornost jer obnašam nekoliko funkcija – kasnije možemo govoriti koliko ih ima. Znam da će dosta zavisiti od toga koliko budem u mogućnosti dati najviši politički doprinos zajedničkom radu struktura i sasvim mi je jasno da ne mogu od struktura tražiti da rade zajedno ako i sama ne radim sa svima njima.  Zato sam odlučila – i najavila -da ću se prvog dana namještenja zajedno sa svojim kabinetom preseliti u zgradu Berlaymont. To ne znači da ću napustiti EEAS. Znači da ću raditi na tome da EEAS postane centar za vanjsko djelovanje svih evropskih institucija kao što bi i trebalo biti .  To također znači da ću odlaziti na sastanke Kolegija.  Šef mog kabineta će odlaziti na ‘Hebdo’ kako bi se pripremao za rad.  Taj rad ćemo morati podijeliti. 

Treće, moramo koordinirati sve akcije i sve politike koje će uticati na vanjske poslove — sa Komesarima za vanjske odnose, ali i sa drugima jer ne postoji niti jedan resor koji nema potencijala da utiče na naše vanjske politike i djelovanje. Ovdje bih posebno naglasila energetiku, trgovinu, migraciju, klimu, okoliš i sve druge.  S Predsjednikom Junckerom sam se dogovorila da ću koordinirati i predsjedavati grupom koja će se sastajati svakog mjeseca u različitom sastavu u zavisnosti od dnevnog reda. Prvi sastanak ove grupe zakazan je u prvoj sedmici kada preuzmemo dužnost početkom novembra, ali i zato što moramo više i bolje koordinirati unutrašnje i vanjske politike.  Ako pogledamo glavne izazove za sigurnost, jasno je da nam je potrebna koordinacija: pomislite samo na terorizam, tokove migracije, sigurnost i odbranu.  Moramo raditi u različitim sastavima shodno sadržaju dnevnog reda.  Kad smo već kod sigurnosti i odbrane, dozvolite mi da kažem da računam na svoje malo – ali dobro- iskustvo Člana 

Komisije za odbranu u italijanskom parlamentu, kao i u Parlamentarnoj skupštini NATO-a.  Računam na izgradnju sigurnosne i odbrambene saradnje koja je utvrđena kao jedan od četiri prioriteta strateškog plana koji je Evropsko vijeće usvojilo u junu pozivajući se na član 21 Ugovora:  ‘očuvati mir, spriječiti sukobe, jačati međunarodno sigurnost’. To je za mene vodilja. 

Govoreći o sigurnosti i odbrani, dobro znam da mi je i to jedna od funkcija u svojstvu Šefice Evropske odbrambene agencije, a izvršavat ću je u potpunosti, radeći sa Institutom Evropske unije za sigurnosne studije, predsjedavajući odbrambenim vijećima — ne samo formalnim već i neformalnim — i posjećujući naše misije i operacije, i vojne i civilne.  Znam da se mogu osloniti na Evropski parlament, a posebno na ovu komisiju i graditi na njenim iskustvima i vizijama kako bih odgovorila na ovaj izazov.  Znam da neće biti lako, ali mislim da mogu računati na izgradnju posebnog odnosa s vama, ne samo zato što trebam ispuniti obavezu i ne samo formalno, već zato što je u mom političkom interesu — a vjerujem i u vašem — da u sljedećih pet godina izgradimo partnerstvo i radimo zajedno.  Ako to uspijemo, vjerujem da ćemo također uspjeti izvršiti naše obaveze koje sam ranije navela. 

To za mene znači da ono što vam predlažem na prvom mjestu podrazumijeva brigu o našem dijelu svijeta koji je trenutno najkompliciraniji: ne samo susjedstvo već i prošireno susjedstvo — susjedi naših susjeda.  Počevši od Balkana i Turske, vjerujem da je politika proširenja najbolja ako ne i jedina grancija dugoročnog preobražaja u pravcu demokratije, stabilnosti i ekonomskog razvoja.  Istok.  Mislim da će EU morati posvetiti više pažnje istoku u različitim aspektima, počevši od potpune podrške Ukrajini u smislu sigurnosti, institucionalnih reformi, političkih procesa, ekonomskih izazova i energetskih izazova.  Moramo podržati Moldaviju i Gruziju, posebno u predstojećim mjesecima.  U perspektivi ćemo morati sarađivati sa Armenijom, Azerbejdžanom i Bjelorusijom.  Moraćemo se suočiti sa našim istočnim susjedom — Rusijom — u neposrednoj budućnosti tako što ćemo se zalagati za potpunu implementaciju Sporazuma iz Minska — svih njegovih tačaka — i tako što ćemo podržati Porošenkove napore za uspostavu mira na istoku njegove zemlje.  Rusija, kao što sam upravo u ovoj prostoriji rekla prije mjesec dana, možda nam trenutno nije partner, što odgovara slici današnje situacije, ali je još uvijek strateška zemlja u svijetu i prvo je susjed Ukrajini, pa pretpostavljam da ćemo morati zajedno dobro promisliti naše odnose sa Rusijom u predstojećih pet godina. 

Rekla sam da ćemo morati posvetiti više pažnje istoku.  U isto vrijeme moramo posvetiti više pažnje i jugu.  Posebno je na Bliskom istoku EU bila učinkovit platiša, a sad mora postati učinkovit igrač.  U isto vrijeme moramo sve više razvijati zajednički okvir za zajedničke akcije kako bi zaustavili ISIL koji nije ni država ni Islam, već velika globalna prijetnja i prijetnja za sve nas.  Veliku pažnju će trebati posvetiti Libiji koja bi mogla biti sljedeća na redu, a tu vidim veliku ulogu EU koju će odigrati zajedno sa UN-om i susjednim zemljama.  Međutim, također moramo posvetiti pažnju i pričama o uspjehu i ne pretvoriti ih u priče o neuspjehu.  Tu mislim na Tunis, ali i na Maroko.  Morat ćemo uložiti velike napore u pogledu juga i južnih susjeda naših južnih susjeda u Africi koja nije samo primatelj pomoć već i politički partner.  Pošto sam italijanka, dozvolite mi da spomenem i činjenicu da ćemo morati posvetiti pažnju dalekom sjeveru, Arktiku, jer sad je možda tamo veoma tiho, ali ne smijemo uzimati zdravo za gotovo da će tako i ostati. 

Rekla sam da ćemo morati posvetiti više pažnje istoku i jugu.  Za mene to nije kontradikcija.  Krize ne čekaju svoj red; ne stoje u redu da čekaju nas.  Morat ćemo sve raditi istovremeno i sve raditi istovremeno i zajedno inače nećemo biti učinkoviti.  Znam da je ovo teško i sve teže, ali skoro sam završila.  U ovoj teškoj situaciji, u ovom kompliciranom svijetu i u ovim teškim vremenima, mislim da se možemo osloniti na ključne partnere koji nam nisu samo prijatelji već i ljudi s kojima pouzdano možemo raditi.  Pritom mislim na transatlantsko partnerstvo koje je sada više nego ikad ranije od strateškog značaja.  Što se tiče sigurnosti — a ja sam spremna raditi sa novim Generalnim sekretarom NATO-a, Jensom Stoltenbergom, koji je moj veoma dobar prijatelj – u što bližoj saradnji. Što se tiče ekonomije, znam da ste raspravljali o TTIP-u sa Cecilijom — i pretpostavljam da ćemo se možda na to vratiti tokom pitanja, ali dozvolite mi da kažem da trgovina nije samo ekonomski već i strateški instrument – kao i o globalnim izazovima. 

Dozvolite mi također da spomenem i Latinsku Ameriku koja se ubraja među naše ključne partnere. Ne samo dva strateška partnera koja ovdje imamo, već Latinska Amerika i Karibi u cijelosti kao potencijalni strateški partneri Evropske unije. Sastanak EU-CELAC samita u junu vidim kao mogućnost ponovnog pokretanja našeg partnerstva. Ovdje postoji ogromni potencijal u političkom i ekonomskom smislu koji ne treba uzimati zdravo za gotovo, a kao Evropska unija moramo načiniti političke investicije.  Govoreći o regionalizmu, koji se očito cijeni u Latinskoj Americi, dolazim do Azije gdje definitivno moramo raditi sa našim partnerima – Kinom, Indijom, Japanom, Republikom Korejom – ali moramo raditi na regionalnim grupacijama, raditi zajedno i sa zemljama koje ne smatramo ključnim partnerima ali kod kojih bi malo naših političkih investicija moglo uroditi značajnim plodom. 

Osim toga, mislim da moramo raditi zajedno sa drugim organizacijama – regionalnim i globalnim – počevši zasigurno od UN-a.  Spomenula sam NATO.  Dozvolite da spomenem i regionalne organizacije koje će biti i koje nam jesu bliže: OSCE, Vijeće Evrope, Arapska liga, Unija za Mediteran, Afrička unija.  Rad nam je zajednički kao što nam je i plan zajednički.  To će se ticati klimatskih promjena, koje spadaju u našu vanjsku politiku, a moraju još više biti dijelom naše vanjske politike.  Ticat će se ljudskih prava gdje mislim da kao Evropljani imamo posebnu odgovornost za izradu sveobuhvatnog plana, uključujući i naše unutrašnje politike, i dozvolite mi da spomenem tri osnovna područja na koja se možemo kasnije vratiti: sloboda medija, žene i sloboda vjeroispovijesti. 

Na kraju, ali ne i manje bitno, završit ću s Razvojnim planom UN-a nakon 2015. Spremna sam i sretna da na tome radim sa g. Mimicom. Kao Evropska unija možemo odigrati važnu ulogu u oblikovanju plana koji je validan ne samo po pitanju tipičnih pitanja razvoja već i po pitanju okoliša i održivosti, planu koji je validan istovremeno i za vanjsko i za unutrašnje djelovanje. Hvala vam na pažnji.  Radujem se vašim pitanjima.”