Tranzicijski period u Bosni i Hercegovini još traje. Nažalost, nakon skoro dvije decenije od prelaska u liberalno slobodno tržište i kapitalistički sistem poslovanja privreda je još uvijek preslaba. Nakon uništavanja velikih privrednih sistema i serije neuspjelih privatizacija ostala su mala preduzeća, slab privatni sektor i slabom privlačnošču za strane investitore. Prema indikatorima o lakoći poslovanja Svjetske banke, BiH je rangirana na 131. mjestu, najlošije od svih zemalja regiona. Osim toga, mladi čine samo 12,7 posto zaposlenih, odnosno nezaposleno ih je čak 59 posto. BiH ima jednu od najvećih stopa doprinosa na plate (71 %). Stogareforma tržišta rada, i prilagođavanje poreskih opterećenja u zapošljavanju, predstavljaju dva najveća društveno-ekonomska izazova sa kojima se zemlja suočava.

“To se mora poboljšati” rekao je ambasador Peter Sorensen, šef Delegacije Evropske unije u BiH i specijalni predstavnik EU u BiH zatvarajući Forum za prosperitet i zapošljavanje koji je održan u BiH u maju 2014. Istakao je da je diskusija na Forumu “naglasila potrebu da vlasti povećaju konkurentnost donošenjem planova koji počivaju na rezultatima, sa ciljem unapređenja indikatora kao što je lakoća poslovanja, i njihovog dovođenja na regionalni prosjek”.

Temeljita i hitna rješenja ovih problema potražili su stručnjaci, predstavnici sindikata, poslodavaca i civilnog društva u radionici koja je na temu “Tržište rada i poreska opterećenja u zapošljavanju”, u organizaciji Međunarodnog monetarnog fonda, održana u sklopu Foruma za prosperitet i zapošljavanje.

Tokom rasprave na radionici ukazano je da spora tranzicija Bosne i Hercegovine ka tržišnoj ekonomiji, izostajanje strateških reformi, problematično poslovno okruženje i dalja politička neizvjesnost negativno utiču na potencijalne investitore i otežavaju stvaranje radnih mjesta. Rigidnost tržišta rada koje obeshrabruju zapošljavanje, zastarjelo radno zakonodavstvo koje otežava otpuštanje neproduktivnih radnika, prevladavanje sive ekonomije, niske plaće koje su u skladu sa niskom produktivnošću, velika poreska opterećenja, glomazna i skupa javna administracija, samo su neki od faktora koji utiču na loše rezultate na tržištu rada u BiH.

Duboko ukorijenjena korupcija je također prepreka održivom razvoju u Bosni i Hercegovini i jedna od glavnih barijera za investicije, ekonomski napredak i evropske integracije. Ona je, stoga, i jedan od najvećih društveno- ekonomskih izazova sa kojim se odlučno moraju uhvatiti u koštac svi segmenti društva zajedno.

“Korupcija ubija inicijativu i ulaganja u privredu Bosne i Hercegovine. Borba protiv korupcije zahtijeva striktnije pridržavanje vladavine prava (policija, tužioci i sudije) i duboku reformu javne uprave“, rekao je ambasador Sorensen.

Tome doprinosi komplikovana pravna i institucionalna struktura BiH, sa visokim parafiskalnim porezima i regulativama kojima nedostaje transparentnosti, što stvara okruženje pogodno za širenje korupcije.

Pored toga problem predstavlja i činjenica da veliki broj ljudi i kompanija smatra da je lakše prihvatiti korupciju kao dio života i „trošak poslovanja”. Međutim, čak 40 posto učesnika u anketama Transparency Internationala svrstava korupciju među glavne prepreke održivom razvoju.

Jean Eric Paquet, direktor Direkcije za proširenje EU za Albaniju, BiH, Kosovo* i Srbiju rekao je kako je BiH prema indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, najlošije rangirana od svih zemalja bivše Jugoslavije.

“U ovom regionu, korupcija je rangirana kao treća glavna prepreka poslovanju i investicijama jer povećava nepredviđene troškove poslovanja.“, rekao je Paquet u izvještaju sa radionice Foruma i dodao: „Osim toga korupcija je i glavna prepreka za direktne strane investicije kao i investicije dijaspore. Tako je oko 5,5 posto investitora u prošloj godini odlučilo da ne ulazi u velike investicije, najviše radi podmićivanja koje je neophodno da bi se došlo do razlitičitih dozvola“.

Antikorupcijske mjere koje su podržane u izvještaju radionice uključuju poziv da Revizija Strategije za borbu protiv korupcije mora biti provedena sa svim učesnicima u procesu (institucije, građansko društvo, akademsko društvo, mediji). Strategija treba promovirati holistički pristup: prevenciju i represiju, te identificirati prioritete, posebno u smislu provođenja. Predloženo je, također, da međunarodna zajednica sarađuje sa lokalnim akterima (poput Vijeća za strane investicije) kako bi se izvršilo sveobuhvatno mapiranje parafiskalnih naknada, drugih troškova i dozvola u cilju poboljšanja transparentnosti. Mapiranje treba biti dostupno javnosti kako bi se osigurala transparentnost procesa i rezultata.